ZAGREB, 10. ožujka – Hrvatska zbog neprihvatljivih političkih kvalifikacija u pristiglim haaškim optužnicama ne može u proceduralnom ili političkom smislu ništa učiniti u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i sve se akcije moraju usmjeriti isključivo na Sud. Takvu je ocjenu, logičnu zbog načina djelovanja UN-a, Vjesniku potvrdilo nekoliko diplomatskih izvora. Zamisao o intervenciji u UN-u, rečeno je, unaprijed je osuđena na neuspjeh i to zbog nekoliko razloga.

Prvo, pretpostavka da Vijeće sigurnosti UN-a može promijeniti političke kvalifikacije u optužnici značilo bi da je Vijeće sigurnosti spremno miješati se u poslove Suda, na što se sigurno neće odlučiti. Mnoge članice UN-a, uključujući i one utjecajne, spremne su reći da nisu zadovoljne radom haaške tužiteljice, no jedino za neslužbenim pićem, nikako javno. »Haaški sud je možda iznutra zaražen politikantstvom, no neovisan je o politici velikih zemalja«, kaže nam jedan europski diplomat.

Treće, kako stajališta o radu Haaškoga suda među članicama nisu ista, sasvim je izvjesno da Vijeće sigurnosti ni na koji način, sada kad predstoji iznimno važna, za sve najvažnija rasprava o Iraku, neće riskirati neslogu unutar Vijeća. Ako bi, na primjer, prevladao američki kut gledanja, sasvim je izvjesno da ga ne prihvatila Velika Britanija ili Kina.

Peto, Vijeće sigurnosti UN-a je i osnovalo Haaški sud da se ne bi moralo baviti tim pitanjima.

Šesto, Hrvatska bi, ali samo teorijski, mogla tražiti da se ta tema stavi na dnevni red sjednice Vijeća sigurnosti, no ni jedna članica je nije dužna prihvatiti. Isto vrijedi i za eventualno traženje predsjedničke izjave koja bi osudila kvalifikacije iz optužnica. Za pokretanje rezolucije Vijeća sigurnosti, kako se to na East Riveru radi, valja pronaći »sponzora« – zemlju koja će je gurati. Kako se sad čini, Hrvatska za takvu rezoluciju sponzora ne bi mogla imati ni u jednoj zemlji članici Vijeća sigurnosti. »Čak i teorijska mogućnost da Hrvatska kao sponzora rezolucije dobije SAD, vrlo je vjerojatno da je ne bi prihvatile Velika Britanija, Francuska ili Kina«, procjenjuju diplomati.

Sedmo, čak i kada bi Hrvatskoj nekim čudom uspjelo nametnuti tu temu Vijeću sigurnosti, teško da bi to dalo rezultata. Vijeće sigurnosti je političko tijelo UN-a čija je temeljna zadaća baviti se pitanjima međunarodnog mira i sigurnosti. Neutemeljene kvalifikacije u optužnicama haaškoga tužiteljstva sasvim sigurno nisu ugrozile globalnu i lokalnu stabilnost, pa tako nisu ni u službenom opisu posla Vijeća sigurnosti. Bilo bi svakako loše kada bi se rezolucija o optužnicama »ugurala« na dnevni pod etiketom ugrožavanja mira i sigurnosti, jer to optužnice izazivaju. Kada bi se takav scenarij dogodio, to bi značilo odgodu hrvatskih integracijskih ambicija bar za jedno desetljeće.

Osmo, Hrvatska bi teorijski mogla jedino pokušati na Općoj skupštini UN-a progurati na dnevni red tu temu, no za to mora osigurati 100 glasova. Procjenjuje se da je to trenutno nemoguće, jer je broj ljudi koji se na East Riveru bave Haagom minimalan. Opet teorijski, glasovi bi se mogli skupiti među bivšim nesvrstanim i afričkim zemljama, no to se ne bi dobro odrazilo na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, na čije se usklađivanje Hrvatska u sklopu UN-a već obvezala.

Deveto, bez obzira na nezadovoljstvo radom Haaškoga suda i tužiteljstva, ni jedna članica UN-a, a pogotovo članice Vijeća sigurnosti, neće nikada dovesti u pitanje autoritet i dostojanstvo Suda.

Zbog svih razloga logično je očekivati da hrvatska diplomacija na East Riveru neće pokrenuti inicijativu u Vijeću sigurnosti UN-a, ne zbog nespremnosti ili nespretnosti, nego zbog političke procjene. Sve aktivnosti, rečeno nam je, treba usmjeriti prema Sudu.