Tko su bili stvarni planeri i krajnji organizatori niza ratova, agresija, velikih migracija i monstruoznih masovnih zločina, što su se na prostoru bivše SFRJ događali tijekom '90-ih?

Prema sustavnim potezima Haškoga suda, to bi mogle biti gotovo sve državne, političko-vojne i nacionalističke vrhuške na prostoru SFRJ i njezinih nasljednica. Ali, u različitim tumačenjima kombinacija na relacijama »majstori i šegrti«, to bi podjednako tako mogle biti i velike evropske banke kao i najmoćnije globalne multinacionalne kompanije, koje – kroz privatizaciju – postupno, a vrlo jeftino – preuzimaju sve vrednije gospodarske i financijske potencijale na tom istom ex-SFRJ prostoru, gradeći vlastitu, dugoročnu mrežu vlasti i moći.

No, kako šefovi i većinski vlasnici tih zapadnih mega-banaka i kompanija nisu izravno sudjelovali u planiranju ovdašnjih ratnih zločina, za koje je sada nadležan Haški sud, podjednako je još moguće sumnjati i na prijašnje državne i vojne vrhuške SAD-a i EU-a, da su i same sudjelovale u pripremi i nesprječavanju tih ratova, agresija i migracija, za čije posljedice sada nastoje krivicu svaljivati samo na »domoroce«. Uostalom, nije li još iz starorimskih vremena važeća vojna i ekonomska doktrina, koju pamtimo preko krilatice divide et impera (lat. podijeli, pa vladaj)?

Nižem te ključne ovdašnje dvojbe i špekulacije u sjeni navodnog pitanja svih pitanja: zar je moguće da priključivanje Hrvatske u Evropsku uniju danas najviše ovisi o pronalaženju nestalog hrvatskoga generala Ante Gotovine? Ili će – ako se on uskoro i pojavi u Haagu – to ili neko kasnije, njemu slično uvjet-pitanje biti lansirano, da bi se pokazalo da EU na dulji rok Hrvatsku ne želi u punopravnom članstvu, nego da svoje strateške ekonomske interese želi ostvariti kroz Balkansku uniju, u koju Hrvatska (još) ne želi?

Ali, ako na pitanja o krajnjim planerima raspada SFRJ i aktualnih preuzimanja njezinih potencijala po sniženim cijenama, najvjerojatnije nikad neće biti općepoznata i prihvatljiva, pa ni sudski ni znanstveno dokazana odgovora, pogledajmo na ključne ekonomske posljedice u dostupnu vremenskom i gospodarskom vidokrugu. Eto, već početkom svibnja, prelaskom Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske i Slovenije iz Srednjoevropske zone slobodne trgovine (CEFTA-e) u EU, CEFTA će početi svoj preobražaj u jedinstveno tržište jugoistočne Evrope (SEEFTA-u), koje će – pod nadzorom EU-a i SAD-a – na dulji rok umrežavati Hrvatsku, BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Albaniju, jer će preostale dvije članice CEFTA-e, Rumunjska i Bugarska, već 2007. također preći u EU. To se podudara s EU-projektom integracije Zapadnog Balkana i sa SAD-projektom SECI, o široj integraciji jugoistočne Evrope, uključujući i Tursku (ali pod zapadnim patronatom).

Ne sprječavajući, a potičući, agresije i ratove na prostoru bivše SFRJ (npr. embargom na izvoz oružja u Hrvatsku i BiH, održavanjem partnerstva s Miloševićem i sl.), a zatim (u Daytonu) dopustivši podjelu BiH, kaos na Kosovu te bombardiravši Miloševićevu SRJ, Zapad je sebi stvorio teren za jeftino preuzimanje svih boljih balkanskih potencijala i za novu, dugoročnu konstrukciju jugoistočne Evrope pod svojim punim sigurnosnim, političkim, financijskim, medijskim i pravnim nadzorom. Hrvatska, kojoj je u dugoročnom ekonomskom interesu bio i ostao stabilan Balkan, te liberalizacija tržišta i biznisa u regiji jugoistočne Evrope (gdje bi mogla ubirati lidersku prednost), danas jedina ne iskazuje takav interes, jer je pretrpjela još neprevladive ratne traume i duboko progutala privatizacijsku udicu, preko koje gubi vlast nad imovinom i politikom i na vlastitom prostoru. Nasuprot tome, ulaže sve svoje snage u priključivanje Evropskoj uniji, koja je ne želi, nego je vidi kao jeftinu metu u sklopu preuzimanja nadzora nad Balkanskom unijom, čije će se stvaranje nakon 1. svibnja intenzivirati svim sredstvima.

Nastavak privatizacije kao predaje preostalih kvalitetnijih kompanija i nekretnina strancima s jedne, i katastrofalno gospodarsko i pravno stanje u susjednim zemljama buduće Balkanske unije (u koju se Hrvatsku gura i preko Haaga), s druge strane, okvir su za prilično sivu hrvatsku budućnost.