Predsjednika Tuđmana se direktno optužuje kao člana zajedničkoga zločinačkog pothvata. Čak mislim da će Tužiteljstvo usmjeriti najteže optužbe upravo protiv njega koji se ne može braniti jer nije među živima. Željet će iskoristi sudski proces kako bi ustvrdili da je Franjo Tuđman imao za cilj protjerivanje srpskoga stanovništva

Mislim da su optužbe osobno protiv generala Gotovine na neki način ublažene jer se više ne govori o 150 do 200 tisuća Srba koje je on protjerao iz Republike Hrvatske, a i jedna točka prijašnje optužnice je otpala. Dakle, u čisto pravnom smislu status generala Gotovine je bolji u odnosu na onaj kakav je bio u optužnici iz 2001. godine. Mislim da je još važnije primijetiti kako pravni mehanizam “zajedničkoga zločinačkog pothvata” Tužiteljstvo koristi kada nema nikakvih konkretnih dokaza protiv optuženika.

U pravnom smislu “zajednički zločinački pothvat” znači da svatko tko je bio sudionik tog plana odgovara za navodna zlodjela svakoga drugog člana istog plana. Po mojem sudu, tužiteljica Del Ponte je prihvatila neke argumente obrane generala Gotovine, koje joj je obrana uspjela dokazati koristeći dokumente što smo ih konačno dobili od hrvatske Vlade, a koji potvrđuju da Ante Gotovina i vojnici pod njegovim zapovjedništvom nisu počinili nikakav zločin, niti su bili odgovorni za kontrolu oslobođenog teritorija nakon Oluje. Pošto u optužnici ne postoji niti jedna optužba da je general Gotovina osobno počinio ili naredio konkretni zločin, mislim da je i Carla del Ponte u to osobno uvjerena, i zato treba napraviti korak koji je moralan, a to je da odustane od optužnice protiv Gotovine. No, čini se da je njezin cilj dovesti Gotovinu pred sud pod svaku cijenu, i zbog toga je odlučila koristiti pravni mehanizam “zločinački pothvat” da bi mogla teretiti Gotovinu za navodna zlodjela drugih kad već nema nikakvih dokaza protiv Gotovine osobno.

Slažem se s tim mišljenjem. To stoji jer obrane i generala Gotovine, Čermaka i Markača imaju istinu na svojoj strani. Prava je istina da nije postojao nikakav “zločinački pothvat” s ciljem protjerivanja srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Bez dokaza o takvom dogovoru, jasno je onda da ne može postojati ni zločinački pothvat. Što više, mogu vam reći da je obrani generala Gotovine jasno da je prijašnja optužnica bila utemeljena na sličnim lažnim optužbama i dokumentima.

Naprimjer, u prijašnjoj se optužnici tvrdilo da je taj zločinački plan bio usvojen na Brijunima 16. srpnja 1995. godine. Za to je, vjerujemo, Tužiteljstvo koristilo navodni transkript razgovora predsjednika Tuđmana sa svim generalima na tom brijunskom sastanku. U međuvremenu je Tužiteljstvo došlo do saznanja da su takvi transkripti lažni, odnosno da su falsificirani. Tko ih je falsificirao i s kojim ciljem, to će se tek naknadno vidjeti. Znamo da postoji više takvih falsificiranih dokumenata.

To je nesumnjivo točno. Naime, predsjednika Tuđmana se direktno optužuje kao člana zajedničkog zločinačkog pothvata. Čak mislim da će Tužiteljstvo usmjeriti najteže optužbe upravo protiv predsjednika Tuđmana koji se ne može braniti jer nije među živima. Željet će iskoristi sudski proces kako bi utvrdili da je Franjo Tuđman imao za cilj protjerivanje srpskoga stanovništva, a svi oni koji su na bilo koji način ispunili njegove zapovjedi, ispunili su zapravo njegove navodne želje o protjerivanju Srba. Takvi navodi ne odgovaraju činjenicama niti stvarnome razvoju događaja na oslobođenim hrvatskim teritorijima, jer operacija Oluja nije ni planirana, ni zapovjeđena, niti izvedena kao operacija bilo kakvoga etničkog čišćenja već kao operacija oslobađanja hrvatskoga državnog teritorija.

Ne bih rekao da je Savo Štrbac isključivi “arhitekt”. No, jasno je da Savo Štrbac ima posebne veze s Uredom tužiteljice, koji ga koristi i njega osobno i udrugu “Veritas” za prikupljanje dokaza i osiguranje svjedoka protiv hrvatskih generala. Savo Štrbac je i sam prije nekoliko dana izjavio da se optužnicama protiv trojice generala dovode u pitanje temelji hrvatske države i da preko krivične presude u tim slučajevima Srbi u Hrvatskoj imaju namjeru tražiti “široku autonomiju koju će prihvatiti i Europa u okviru procesa euroatlantskih integracija”. Dakle, oni koji osiguravaju dokaze za Tužiteljstvo protiv hrvatskih generala imaju jasan politički cilj i, dapače, ne skrivaju ga.

Mi smo puno toga napravili i bez podrške, bolje rečeno usprkos protivničkom stajalištu bivše Vlade prema našem odvjetničkom timu. U ime odvjetničkog tima ja sam u statusu “prijatelja suda” u listopadu prošle godine uputio prigovore na prijašnju optužnicu. U izmijenjenoj optužnici svaki je naš prigovor prihvaćen i smatram da smo imali i još imamo mogućnost osporavanja dijelova optužnice i bez pojavljivanja generala Gotovine pred Haaškim sudom. Nažalost, da smo imali više dokumenata, primjerice kako je i zašto operacija Oluja bila planirana i s kojim namjerama, vjerujem da Tužiteljstvo ne bi išlo s tezom da je predsjednik Tuđman imao zločinačku namjeru protjerivanja Srba, te bismo pobili svaku takvu tezu. Zbog toga što je odnos Vlade i braniteljskog tima bio gotovo na neprijateljskoj razini, dovedeni smo u poziciju u kakvoj smo danas.

Mogu samo reći ono što stalno ponavljam, a to je da je stav generala Gotovine jasan i da se do sada nije promijenio, te sam potpuno uvjeren da se neće ni mijenjati. Dakle, ako se optužnica protiv njega povuče i ako ga se pozove na razgovor u Zagrebu u statusu osumnjičenika, on će se odazvati tom pozivu. Ne treba očekivati njegovu predaju.

Mislio sam na nešto drugo. Kad se generali Čermak i Markač pojave pred Haaškim sudom, formirat će se sudsko vijeće koje će sada imati mogućnost ispitivati navode i dokaze Tužiteljstva. Dakle, sada se postupak otvara pred sudom i ovih će dana Haaški sud imati mogućnost odbaciti optužbe na račun generala Čermaka i Markača, i uz to, naravno, protiv generala Gotovine jer su optužbe iste. Nadam se da će u tome uspjeti obrane generala Markača i Čermaka, ali i Republika Hrvatska u statusu amicus curiae.

Mislim da je to posve promašena teza iz vrlo jednostavnog razloga; svi u Hrvatskoj znaju da Haaško tužiteljstvo već dugo istražuje operaciju Oluja i nakon što je podignuta optužnica protiv generala Gotovine. Primjerice, Tužiteljstvo je ispitivalo i generala Markača, i generala Koradea, i admirala Domazeta, itd.. Zato ja mislim suprotno, odnosno da je tužiteljica Del Ponte izbjegavala podignuti druge optužnice za Oluju upravo iz razloga jer joj Gotovina nije bio dostupan. Zašto? Zato što je svjesna da se optuživanjem drugih koji će se pojaviti pred sudom otvara mogućnost pobijanja optužnice i protiv tih optuženika, i protiv Gotovine prije nego se on pojavi pred sudom. Carla del Ponte je željela to pod svaku cijenu izbjeći, ali kako je pritisnuta rokovima Vijeća sigurnosti UN-a za podizanje optužnica do kraja godine, ona je to sada morala učiniti. Prema mojem sudu, ove su optužnice trebale biti podignute ranije a nisu nikakva kompenzacija zbog Gotovine.

Moram reći da po pravilima Haaškog suda nije baš sigurno da će Republika Hrvatska imati mogućnost uključiti se u postupak kao amicus curiae. Pravila suda kažu da svako sudsko vijeće ima pravo prihvatiti ili odbiti taj status bilo kome. Dakle, država nema apsolutno pravo uključiti se u postupak, nego je to diskrecijsko pravo sudskog vijeća. Moguće je da će Hrvatska imati pravo izraziti svoje mišljenje o pojedinim stvarima u optužnici, ali ne može se očekivati da će dobiti status kao da je druga stranka u postupku. Zapravo, ona neće imati mjesto za stolom za cijeloga postupka, nego u pojedinim temama koje se pojave u tim postupcima.

Apsolutno! Jasno je, ukoliko se utvrdi da je postojao zločinački pothvat i da je Oluja bila samo njegovo izvršenje s ciljem protjerivanja srpskoga stanovništva iz Hrvatske, da je i karakter te operacije posve drugačiji. Prema mome mišljenju, EU neće dozvoliti da jedna država, njezina članica, slavi 5. kolovoza kao Dan domovinske zahvalnosti, odnosno Dan pobjede, a koji je Haaški sud proglasio kao datum na koji je desetke tisuća stanovnika protjerano u planiranom etničkom čišćenju. Stoga, Hrvatska treba odlučiti želi li 5. kolovoza kao Dan pobjede ili kao Dan etničkog čišćenja.