Novi list: 16. 03. 2004.
Sanader ili Mesić
Piše: Branko Mijić
Mogućnost prijevremenih parlamentarnih izbora krajem godine u Hrvatskoj se razmatralo i prije nego li je Sanaderova administracija preuzela vlast, a najnovije vijesti kako Ministarstvo vanjskih poslova odnosno pojedina veleposlanstva bojkotiraju predsjednika Mesića uskraćujući mu potrebne informacije, samo potkrijepljuju takve insinuacije.
Ne treba dvojiti da su Sanader i HDZ odustali od toga da u potpunosti preuzmu vlast, jer im, unatoč početnoj izmjeni lijepih riječi i primirju s predsjednikom, kohabitacija s oporbenjakom na čelu države ne odgovara. Premijer je, prema nekim ispitivanjima javnog mnijenja, prvi političar u posljednje četiri godine koji je u anketama proglašen za popularnijeg od Mesića. Nema sumnje, i ta će ga činjenica natjerati da pokuša svoj politički rejting kapitalizirati do kraja. Ukoliko na prijevremenim izborima osvoji apsolutnu većinu u Saboru, a potom njegov kandidat pobijedi na predsjedničkim izborima, Sanader bi se definitivno učvrstio na čelu HDZ-a kao njegov obnovitelj i jedini pravi nasljednik utemeljitelja Tuđmana. Također, u redovima njegove stranke ima itekako ambicioznih političara, poput Andrije Hebranga, kojemu bi, kao nekada Draženu Budiši, predsjednikovanje Hrvatskom značilo ostvarenje svih političkih snova. Stoga će pritisak na Sanadera iz vlastitih redova da HDZ kompletira svoju vlast u Hrvatskoj biti tim veći što njegovi, prije svega vanjskopolitički potezi, budu davali rezultata, kao što to suradnja s Haškim sudom, približavanje Europskoj uniji i NATO-u već sada očigledno čine u očima hrvatskih birača. Da premijer nije odustao od mogućnosti skorih izbora, potvrđuje i rastrošni proračun kojim je udovoljio gotovo svim zahtjevima za potrošnju, kao što to uvijek čine predizborni proračuni, dok su oni postizborni u pravilu škrti i asketski.
Izvjesno zatišje i, za njegovu radnu energiju, anonimnost u koju se povukao predsjednik Mesić, svjedoči da brak sa Sanaderom neće biti dugog vijeka. Predsjednik jednostavno ne može trpjeti da mu ono malo ovlasti koje su mu ostale, jer se Tuđmanovih dragovoljno odrekao, bude tiho marginalizirano, poput vojske i sudjelovanja u vođenju vanjske politike, što su Sanader i Žužul u potpunosti preuzeli. No Mesić je i na posljednjim izborima bio autsajder u odnosu na Budišu kojeg je podržavao Račan, te Granića iza kojeg je stajao HDZ, pa je opet, s obzirom na logistiku koja mu je stajala na raspolaganje, uvjerljivo pobijedio. Stari politički lisac iza kojeg su mnoge bitke od Skupštine općine Orahovice i zatvora, preko Skupštine SFRJ, Miloševića i Borisava Jovića, do razlaza s Tuđmanom, pa Manolićem, sigurno ne sjedi skrštenih ruku. Ukoliko se Sanader raspline u svojim skupim obećanjima, ukoliko kupovanje socijalnog mira u ionako prezaduženoj zemlji gospodarstvo strmoglavi još niže, te umjesto DA stigne europsko NE, popraćeno još ponekom haškom optužnicom, mogla bi premijerevo unutarstranačka i opća popularnost naglo pasti. A onda bi »izolirani« predsjednik mogao iskoristiti svoju priliku i raspisati parlamentarne izbore uoči predsjedničkih, kako bi, poput 3. siječnja, sadašnja oporba preuzela potpunu kontrolu nad državom.
Očigledno, na hrvatskom političkom brvnu za dvojicu nema mjesta, a tko će se sunovratiti u ponor, mogli bismo uskoro doznati.