Vjesnik: 16. 03. 2004.
Hrvatska se mora uključiti u borbu protiv terorizma, ali ne mora poslati vojnike u Irak
Ako hrvatska vojska u bilo kojem obliku o
de u Irak, postajemo potencijalna meta / Druga generacija Al Qaide umrežila je organizaciju:U organizacijskom smislu, tako opasne i razgranate mreže nije bilo još od vremena Kominterne/ Hrvatska obavještajno-sigurnosna zajednica treba realno procijeniti koliko je naša zemlja ugrožena u ovom trenutku, što će biti sutra i što će se dogoditi prekosutra / Tko Hrvatskoj jamči da se na teritoriju BiH ne nalaze Al Qaidini »spavači« koji će se aktivirati kada Hrvatska, umjesto da rješava svoja granična pitanja, pošalje vojne postrojbe za očuvanje američkog mira u Iraku?ZAGREB, 15. ožujka – »Vlakovi smrti« u Madridu digli su na noge sve sigurnosne i obavještajne službe u Europi, posebno u zemljama koje aktivno pomažu američku vojnu prisutnost u Iraku (primjerice, Italija, Poljska, Danska, Estonija, Bugarska itd.). Pritom nije iznimka ni Hrvatska. Nama jednostavno ne može biti svejedno koja je pozadina atentata, kao ni to jesmo li i sami ugroženi u bližoj budućnosti. Vremena su teška pa treba dati i precizne odgovore
.Ako hrvatska vojska u bilo kojem obliku ode u Irak, postajemo potencijalna meta. Al Qaida nije ni Hamas, niti ETA da djeluje samo na uskom području, s ograničenim ciljevima i mogućnostima.
Prva generacija Al Qaide na čelu s Osamom bin Ladenom stvorila je neku vrstu međunarodnog islamskog fronta. Druga generacija Al Qaide umrežila je organizaciju: ona se razlila na još širi prostor i zahvatila tradicionalno osjetljiva područja u svijetu. Ta »mreža« obuhvaća gotovo sve islamističke skupine i funkcionira kao
internacionalna financijska fondacija militantnog islama. U organizacijskom smislu, tako opasne i razgranate mreže nije bilo još od vremena Kominterne.Pažljiv odabir operativaca, njihov izgled (atentatori su mahom europeizirani Arapi, s tim da za operativce u Europi prednost imaju oni svijetle puti), logistička potpora, savršeno krivotvorene osobne isprave – sve to pokazuje da u »mreži« djeluju i svoje usluge pružaju iskusni obavještajci iz raznih zemalja, profesionalni krivotvoritelji, stručnjaci za dive
rzantske akcije, znalci suvremenih psihološko-propagandnih taktika.Okupljeni ne na jednom mjestu nego po ćelijama, oni se bitno razlikuju od tipične europske predodžbe (i predrasude) o arapsko-islamskom svijetu: opća neukost, prepoznatljivost (svi oni izgledaju isto), znanja na razini goniča deva i sl.
U stvarnosti, Bin Laden je privukao, unovačio i pridobio dio elite islamskog svijeta koja govori strane jezike, koristi sva suvremena elektronička sredstva komuniciranja i ono najvažnije – visoko je obrazovana upravo na europskim prestižnim sveučilištima, ne računajući američko krilo Al Qaide, gdje su se također godinama školovali važni kadrovi.
Sve te ljude spaja čvrsto uvjerenje da postupaju u interesu islama i svojih naroda. Al Qaidin motiv je vrlo moćan i iznimno mobilizatorski: svojim spektakularnim atentatima ona želi dokazati da je ravna ne samo Amerikancima nego i seriji nacija koje misle da su superiorne i sigurne ako usko, bez ikakvih ograda, surađuju sa Sjedinjenim Državama. Kakva će samo krila dob
iti Al Qaida kada je, ubivši 200 i ranivši 1500 ljudi u Madridu, izravno utjecala na ishod španjolskih općih izbora!Hrvatska nema izbora – mora se uključiti u globalnu mrežu borbe protiv terorizma kako bi zaštitila vlastite granice i svoje građane domaćim obavještajnim službama i sigurnosno-policijskim aparatom takav kakav je. Ali, u Irak s vojskom ne mora ići, pogotovo ne bez rezolucije Vijeća sigurnosti. Zašto? Zato što uistinu može biti stavljena na Al Qaidin »crni popis«.
George Bush, Tony Blair i bivši španjolski premijer José Maria Aznar donedavno su tvrdili da su oni vojno intervenirali u Iraku, a da teroristi Al Qaide ipak nisu došli u njihove zemlje i osvetili se (kako su to 2003. glasno najavljivali protivnici rata).To je, naravno, bilo potpuno pogrešno razmišljanje. Al Qaida se cijelo vrijeme nalazila u njihovim zemljama strpljivo čekajući pogodnu priliku za efektan udar. Španjolske tajne službe su zakazale jer su najveći dio svog napora trošile na ETA-u (prošle godine su je gotovo dotukle uhitivši 250 do 500 njezinih pripadnika), ne obraćajući dovoljno pozornosti na, prije svega, marokanske ekstremiste čiji se dio povezao s Al Qaidom u Maroku, ali i u Španjolskoj i njoj susjednim i bližim europskim državama u kojima i inače žive marokanski emigranti.
Hrvatska obavještajno-sigurnosna zajednica treba stoga realno procijeniti koliko je naša zemlja ugrožena u ovom trenutku, što će biti sutra i što će se dogoditi prekosutra. Tko Hrvatskoj jamči da se, na primjer, na teritoriju BiH ne nalaze Al Qaidini »spavači« koji će se aktivirati kada Hrvatska, umjesto da rješava svoja granična pitanja, pošalje vojne postrojbe za očuvanje američkog mira u Iraku?
Na to pitanje na državnoj razini (o nekim stvarima i diskretno) trebaju odgovoriti aktualni šefovi hrvatskih obavještajnih i protuobavještajnih službi da se ne bi ponovilo španjolsko iskustvo. A činilo se da su Španjolci bili spremni za sve izazove.
Španjolska obavještajno-sigurnosna zajednica ima šest civilnih i vojnih službi, te više od 70.000 civilnih gardista koji se brinu o nacionalnoj sigurnosti (čitav aparat ima gotovo 100.000 usko profesionalno usmjerenih ljudi).
Za Al Qaidu ni to nije bilo dovoljno. Prošvercala se ispred nosa španjolskoj policiji, ali i ETA-i (s mogućnošću da joj je netko od baskijskih terorista izravno ili neizravno ipak pomagao barem u pripremnim fazama atentata).
U odnosu na Španjolsku, Hrvatska ni po teritoriju niti po broju stanovnika nije velika zemlja. No, Al Qaida je preokrenula sve dosadašnje kriterije i pravila upravo zato što joj je pravilo da djeluje bez pravila. U Europi onda žrtve mogu postati i skromne, male države, samo zato što vjeruju da nikad neće biti napadnute prema terorističkom obrascu 11. rujna i 11. ožujka.
Fran Višnar