Pomalo je smiješno čuđenje Vlade, koja je odjednom otkrila kako se s državom sudi oko 16 tisuća radnika čije se plaće isplaćuju iz proračuna. Opstojnosti krhkih državnih financija zaprijetili su zaposleni koji, kako se procjenjuje, potražuju između 1,5 i dvije milijarde kuna neisplaćenih božićnica, regresa, prekovremenog rada, civilne odore, dara za djecu, uvećanih plaća na područjima od posebne državne skrbi. Tužbe datiraju još od 2000. godine, a prvi su računi državi na naplatu počeli stizati polovinom prošle godine. Dio proračunskih korisnika, ovrhama utjerana dugovanja već su odavno i potrošili.

No, aktualna se Vlada čudi li čudi kako su ta dugovanja iskočila iz nečijeg rukava. Činjenica je, da je za neplaćene račune svojih prethodnika sadašnja Vlada morala znati. A da je znala, dokazali su i sami članovi Sanaderova kabineta koji su preuzimajući dužnosti u dodijeljenim ministarstvima govorili o potrebi sklapanja nagodbi sa sindikatima. Naime, dugovanja su se prema proračunskim korisnicima kroz godine vođenja sporova nagomilala. U nekim slučajevima, kamate su nadvisile i samu osnovu spora.

Već su prva sudska rješenja pokazala kako država u sporu sa sindikatima državnih i javnih službi nema nikakvih šansi priču okrenuti u svoju korist. Spor je više nego čist. Još uvijek najveći poslodavac u zemlji – država – nije ispoštovao odredbe kolektivnog ugovora. Takve sporove, poslodavci u pravilu gube. No, bivša se Vlada u srazu sa sindikatima ponašala kao da to nije njen problem. Ili je računajući na silu jačeg smatra kako nema šanse da je radnici pobijede. U toj svojoj igri, samo je načinila novu štetu državnoj kasi.

Radni sporovi protiv države još uvijek traju i stoga je teško dati precizan iznos dugovanja. Tuže se službenici, namještenici, policajci, profesori. Srednjoškolski sindikat, primjerice, na zagrebačkom Općinskom sudu ima preko 10 tisuća tužbi kojima pokušava naplatiti neisplaćeni regres za 2001. godinu u iznosu od 3,5 tisuća kuna. Više od 1,2 tisuće profesora već su sredstva utužili i potrošili, a dug je državu koštao duplo više od iznosa neisplaćenog regresa. Zanimljiv je i primjer jednog policajca koji radi na području od posebne državne skrbi, kojem je država nakon svih žalbi i neostvarenih nagodbi ovrhom trebala isplatiti gotovo četiri puta višu svotu od početnih potraživanja.

Bivša je Vlada napravila veliku grešku jer se sa sindikatima nije nagodila odmah nakon što je izgubila prve sporove. Radnici bi bili sretni jer bi u relativno kratkom vremenskom roku došli do svoje zaslužene i neisplaćene zarade, a i država bi nagodbama uštedila nešto proračunskog novca. Svojim nasljednicima, pak, izbila bi adut na koji trenutno igraju. Pa se, nova Vlada ne bi u periodičnim razmacima čudila obvezama koje stižu pred nju. Doduše, Sanaderovu kabinetu na naplatu neće stići samo radni sporovi koalicijske Vlade, već i dio sporova koji se po sudovima vuku još iz vremena ranije vladavine HDZ.