Prema podacima iz "bijele knjige", Ina je u travnju 2000. odobrila kredit tvrtki "Klariko Voće" čiji je vlasnik Jure Klarić nekoliko mjeseci ranije financirao predsjedničku kampanju Stjepana Mesića...

Nakon prošlotjednog "hrabrog" istupa bivšeg potpredsjednika Vlade i predsjednika Nadzornog odbora Ine Slavka Linića koji je, temeljem nalaza revizije i interne kontrole, iznio podatke o tome da je prilikom kupnje nafte Ina samo u prošloj godini "oštećena" za iznos od oko četiri milijuna dolara, što je, naravno, demantirala Uprava na čelu s haenesovcem Tomislavom Dragičevićem, pojavila se nova, druga po redu "bijela knjiga".

Tim izdanjem, slično onom iz 2000. godine, zaposlenici Ine, na temelju analiza napravljenih u pojedinim sektorima, upozoravaju na, najblaže rečeno, nepravilnosti koje su se događale u protekle četiri godine. Zasad to čine anonimno jer, kako kažu, ne žele da ih zadesi sudbina Vesne Balenović koja je, podsjećamo, zbog toga što je svojedobno upozorila vrh Ine i države na ono što se događalo u nacionalnoj naftnoj kompaniji, bila "nagrađena" izvanrednim otkazom i tužbama koje su, zbog "duševne boli", protiv nje podnijeli Tomislav Dragičević i Slavko Linić.

Dio njihovih navoda već je poznat javnosti i njima se bave za to nadležna državna tijela, ponajprije Državno odvjetništvo, ali u novoj "bijeloj knjizi" ima i nekih dosad nepoznatih i vrlo zanimljivih podataka za koje su nam ljudi koji su bolje upućeni u poslovanje Ine kazali da su točni, te da o svemu postoji dokumentacija koja to nepobitno potvrđuje. Uglavnom se radi o kupnji nafte, ugovaranju provizije, neisplativim, odnosno za Inu štetnim investicijama (Albanija i Sirija), prodaji "Bijelih noći", a posebno su zanimljivi podaci koji se odnose na navodne "poslovne" veze Ine s tvrtkama "Klariko Voće" i "Magma".

Naime, prema podacima iz "bijele knjige" Ina je u travnju 2000. godine odobrila kredit "Klariko Voću", čiji je vlasnik Jure Klarić nekoliko mjeseci ranije financirao predsjedničku kampanju Stjepana Mesića. Na pitanje znači li to da je Ina, koja je tada bila u stopostotnom vlasništvu države, indirektno financirala Mesićevu predsjedničku kampanju, nismo uspjeli dobiti odgovor, ali sve upućuje na zaključak da se o tome radilo. Potvrda za to bi mogla biti činjenica da je u vrijeme kad je odobren kredit "Klariko Voću", a navodno se radilo o iznosu od 1,5 milijuna dolara, Inu već bio preuzeo Mesićev bivši stranački kolega haenesovac Tomislav Dragičević.

Odgovore na pitanja o kakvom se kreditu radilo, zbog čega je i pod kojim uvjetima odobren, te je li vraćen nismo uspjeli dobiti, ali zanimljivo je da je kredit odobren, kako se navodi u "bijeloj knjizi", u vrijeme kad je Ina grcala u dugovima i kad svojim dobavljačima nije plaćala preko šest mjeseci, odnosno u vrijeme kad se, kako je govorio ondašnji i današnji predsjednik Uprave Dragičević, nalazila pred bankrotom. U svakom slučaju radilo se, najblaže rečeno, o čudnom poslovnom potezu i transakciji za koju, po svemu sudeći, ako se izuzme stranačko-politički dio priče, nije bilo osnove i valjanih razloga.

Ako je vjerovati podacima iz najnovije "bijele knjige", a ljudi iz Ine tvrde da su točni, onda je u poslovanju s nacionalnom naftnom kompanijom po svemu sudeći "dobro" prošao i bivši ministar gospodarstva i predsjednik Skupštine Ine Goranko Fižulić, odnosno njegova tvrtka "Magma". Naime, od 6,8 milijuna kuna, koliko su bili "teški" poslovi ugovoreni između Magme i Ine u 1999. godini, za nekoliko godina, dakle u vrijeme kad je Fižulić bio predsjednik Skupštine Ine, poslovi se vrtoglavo povećavaju i u 2003. godini dosežu "okruglih" 60 milijuna kuna!

Radi se o nabavi robe široke potrošnje koju Ina prodaje na svojim benzinskim crpkama, a "Magma" je, kao jedan od dobavljača takve robe, s Inom posao navodno dogovorila mimo javnog natječaja, što, ako je istina, i ne čudi s obzirom na to da se, recimo, i ugovaranje cestovnog transporta naftnih derivata godinama obavlja mimo, odnosno bez javnih natječaja. Najveći "biser" u poslovnim odnosima Ine i Magme zasigurno je odluka Uprave Ine "da umjesto izravne kupnje VIPme bonova od tvrtke VIPNet, taj posao obavlja preko Fižulićeve Magme".

Osim navedenog, sastavljači "bijele knjige" upozoravaju na aferu kupnje nafte u 2002. i 2003. godini od tvrtki Elf Trading iz Ženeve i Sinochem iz Londona, prilikom koje je Ini navodno nanesena šteta od oko 10 milijuna dolara, a što je ovih dana dijelom potvrdio i bivši predsjednik NO Slavko Linić, zatim na aferu kupnje "prljave" nafte od tvrtke "Petraco" i poslovne odnose sa sumnjivom ruskom off-shore kompanijom, te isporuku "naftnih derivata kompaniji MANCO Oil, čijega je vlasnika EU optužila za pomaganje u skrivanju ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića", zatim na kupnju iračke nafte od srpske tvrtke "Groming" iz Niša koja je navodno plaćena 680.000 dolara više nego što joj je u tom trenutku bila stvarna, odnosno tržišna vrijednost.

Navodi se i slučaj prodaje "Bijelih noći", naftnih polja u Rusiji, čija je cijena znatno niža od realne, a neki tvrde da je i desetak puta manja, zatim afera oko ugovaranja provizije za kupnju libijske nafte koja, usput rečeno, još nije razjašnjena, te nepodnošenje zahtjeva za povrat benzinskih crpki i druge Inine imovine u Srbiji i Crnoj Gori. Uz poznatu "aferu dragulji" autori "bijele knjige" upozoravaju i na "trošenje enormnih iznosa korporacijskim kreditnim karticama". Navodi se i "aferu ABB Lumus" koja se odnosi na izbor dobavljača, navodno pod nepovoljnim uvjetima, za investicije u Ininim rafinerijama "teške" preko 300 milijuna dolara, a, uz još neke manje afere, upozorava se i na plaćanje odvjetnika za poslove koje Inini pravnici mogu obavljati, a na račun čega je iz Ine navodno "izvučeno" preko 40 milijuna kuna.