Nakon što se malo pribrao, ne vjerujući valjda da će u »pustopoljini« na Krku, daleko od velikog broja očiju i ušiju, netko primijetiti njegovu gradnju, glavni državni inspektor Branko Jordanić krenuo je u malu, ali znakovitu kontraofenzivu. Naime, u kasnosubotnjoj izjavi za Hrvatsku televiziju Jordanić opovrgava da bespravno gradi kuću u Donjoj Garici u općini Vrbnik, da je adaptacija započeta na temeljima dvije stare kuće koje su ucrtane u prostorne planove, pa prema tome imaju građevinsku dozvolu. Ustvrdivši da nije bilo i nema nikakve namjere bespravne gradnje, dodao je da će ipak dati ostavku ako je nešto nečasno učinio.

Koliko je takvoj intonaciji izjave pridonijela sama HTV, a koliko Jordanićeva svijest da se ne »predaje« dokle god se ne očituju građevinski inspektori, koji će prema riječima ministrice Marine Matulović Dropulić danas izaći na teren, nije jednostavno odgonetnuti. No činjenica je da je od trenutka suočenja s uvidom reportera našeg lista, pa do izjava za druge hrvatske dnevne listove, dakle sve do očitovanja na televiziji, glavni državni inspektor ponavljao da je učinio grešku i da će podnijeti ostavku ako premijer Sanader to od njega zatraži.

Kada se analizira sve ono što je Jordanić izjavio novinama, ovaj slučaj, koji se sada očito nastoji zakomplicirati da bi ga se »umrtvilo« kao nešto marginalno, jedva vrijedno javne pažnje, više je nego jednostavan. Glavni državni inspektor u razgovorima s raznim novinarima, naime, tvrdi da je »sigurno napravio grešku, da je u prekršaju i da ne bježi od toga«, naglašava »svoj previd i neupućenost u problematiku« te priznaje da su ga »arhitekti upozorili da treba ishoditi dozvolu, ali se njemu učinilo da to nije potrebno«.

Dodatno, iz novinskih reportaža saznajemo da su urušene kuće na čijim je temeljima započeta nova gradnja bile manje, da je od starina u novo zdanje ugrađena jedino volta i ponešto kamenja i stepenica, a javljaju se i svjedoci koji sumnjaju da i neki od vlasnika starih kuća nisu imali pojma da se one prodaju, odnosno da su se prodale. Dakle, ako je nešto u ovom slučaju »komplicirano«, to je utvrđivanje čistih vlasničkih računa i definiranje pojma adaptacije stare kuće. No kao dan je jednostavno i jasno da je glavni državni inspektor, po definiciji čuvar zakona i zakonitosti, zaobišao neke paragrafe i zakonske akte te da je »uhvaćen« na djelu. Treba konačno utvrditi laže li koza ili rog.

Nitko ne sumnja u Jordanićevo generalno poštenje, u činjenicu da ga nitko nije optužio da je kao inspektor sebi stavio nešto u džep. No, kada i u razgovoru za naš list rezolutno ističe »idemo do kraja u borbi za poštovanje zakona«, morao bi znati da se to odnosi na sve i za sve slučajeve, pa i one izvan njegova djelokruga, bez obzira na nečije dobre namjere, »neupućenost u zakon« ili kajanje nakon izvršenog čina. Zato je za Jordanića doista jedino rješenje ostavka i prije nego li je zatraži premijer Sanader, koji nema što dalje okolišati ma koliko Jordanićeva dosadašnja biografija bila besprijekorna a on kao čovjek neupitan.

Obični ljudi moraju ustuknuti pred zakonom i kada mimo propisa sebi skrpaju potleušicu da bi obitelji priskrbili kakav-takav krov nad glavom. Istovremeno svjedoče da su mnoge nelegalne kućerine »velikih riba« nedodirljive. Dosta im je toga. Hoće vidjeti pravnu državu na djelu, a ne samo u teoriji. I hoće na djelu vidjeti odgovornost javnih djelatnika, kakvu je nedavno demonstrirala jedna europska ministrica nakon što se otkrilo da je obavila jednu sitnu privatnu kupovinu službenom karticom. Nije bježala od ostavke ni nakon što se utvrdilo da je prvog sljedećeg radnog dana vratila »posuđeni« iznos u službenu blagajnu. Tako to rade odgovorni u svijetu i kada nema nikakve mrlje u njihovoj karijeri.