Odlazak u Irak i ugovor o neizručenju nisu ključni za razinu i karakter hrvatskih odnosa sa SAD, kažu »Vjesniku« diplomatski izvori / Ako u svibnju ili lipnju Vijeće sigurnosti UN donese potrebne rezolucije, a NATO na summitu u Istanbulu donese odluku o angažmanu u Iraku, Hrvatska svoje međunarodne obveze u takvom okviru neće izbjegavati / Američkoj strani trenutno su mnogo važniji suradnja s Haaškim sudom i povratak izbjeglica, kao i neriješena bilateralna pitanja, poput sporazuma o intelektualnom vlasništvu

ZAGREB, 22. ožujka – Izjave ministra vanjskih poslova Miomira Žužula – da Hrvatska neće sa Sjedinjenim Državama potpisati bilateralni sporazum o neizručenju američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu i da trenutno ne bi predložio odlazak hrvatskih vojnika u Irak, prvo je izravno i decidirano određenje nekoga iz nove hrvatske vlade o tim dvama pitanjima. Hrvatska će, dogovoreno je sa SAD-om, svoju ulogu u međunarodnoj zajednici i dokazivanje da je voljna i sposobna surađivati na multilateralnom planu zasad dokazati sudjelovanjem u posebnim stručnim, civilnim timovima za obnovu Afganistana (Provincial reconstruction team) zajedno s ostalim europskim državama.

Ta dva pitanja – odlazak u Irak i ugovor o neizručenju, nisu ključna za razinu i karakter hrvatskih odnosa sa SAD-om, kažu Vjesniku diplomatski izvori.

Odlazak hrvatskih vojnika u Irak i pitanje jurisdikcije Međunarodnog kaznenog suda dva su politička pitanja zbog kojih su se otvarale rasprave na domaćoj političkoj sceni i zbog kojih je Hrvatska imala nemalih problema i na međunarodnom planu. Posljednja izjava hrvatskog šefa diplomacije ne predstavlja spektakularan obrat, no mogla bi barem djelomično ukloniti nesuglasice i zabune u javnosti o međunarodnom angažmanu hrvatskih vojnika u svijetu.

Američka diplomacija, potvrđeno je Vjesniku, nije kod Sanaderove vlade inzistirala na tim pitanjima, iako bi im, kako kažu američki diplomatski izvori, »bilo drago da je takva odluka donesena«. Američka diplomacija imala je razumijevanja za hrvatske stavove, a za posjeta američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda Zagrebu razgovaralo se o uključenju Hrvatske u timove za obnovu Afganistana. Riječ je o skupinama civilnih stručnjaka iz raznih područja koji bi, uz oružanu pratnju, radili na obnovi i izvan Kabula.

Kada je pak riječ o potpisivanju bilateralnog sporazuma o neizručenju, Sanaderova se vlada u osnovi ponijela kao i Račanova, izjavivši da taj sporazum nije spremna potpisati. Ministarstvo vanjskih poslova tada je, u jeku iračke krize, započelo s proučavanjem već postojećih bilateralnih ugovora sa SAD-om ne bi li se pokušalo izaći Amerikancima ususret, a istodobno izbjeći potpisivanje bilateralnog ugovora s Washingtonom. Na tom poslu radio je bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović.

Pozivanjem na smjernice Europske unije o (ne)izručnju Hrvatska je, uz i dalje moguću opciju na kojoj je radio Šimonović, lopticu prebacila na teren bilateralnog dogovora između SAD-a i EU-a. Europska unija, formalno, nije zabranila potpisivanje takvog sporazuma nego je preporučila da se ne potpisuje. Stoga se očekuje da će do kompromisa doći upravo na toj najvišoj razini. Uostalom, kako upozoravaju u UN-u, kada mirovne operacije prati rezolucija Vijeća sigurnosti, međunarodne snage su dobro zaštićene i uživaju imunitet.

Nova je hrvatska vlada u nekoliko mjeseci bitno popravila odnose s Washingtonom, ne zbog obećanja da će poslati vojnike u Irak ili da će potpisati sporazum o neizručenju, nego zbog prekida loše prakse koja zalazi u područje diplomatske pristojnosti i vjerodostojnosti. Uoči vojne intervencije u Iraku, odnosi Hrvatske i SAD-a su se naglo pogoršali jer je američkom veleposlaniku prvo dano do znanja da će toj akciji Hrvatska dati političku podršku, da bi mu, nakon što je on takvu informaciju poslao u Washington, bilo rečeno da smo se – predomislili.

Američkoj strani trenutno su mnogo važniji suradnja s Haaškim sudom i povratak izbjeglica, ali i neriješena bilateralna pitanja, poput sporazuma o intelektualnom vlasništvu.