Vjesnik: 24. 03. 2004.
Bajke o neutralnosti
Bilo bi dobro da je hrvatski premijer uvjeren u pozitivni avis za Hrvatsku jer zna nešto više od nas ostalih i da u rukama ima argumente za tvrdnju da je država učinila sve u gonjenju odbjegloga generala. Upravo će o tome, o pokušaju vraćanja izgubljene vjerodostojnosti, ovisiti hoće li sukreatori vanjske politike na Pantovčaku i Griču pred godišnje odmore raspravljati o Hrvatskoj kao kandidatu za EU ili će se prebaciti na neke druge teme
BRUNO LOPANDIĆ
U proteklih je nekoliko dana hrvatska vanjska politika stvarno bila »in«. Prvo su se uzbudili duhovi zbog Žužulove izjave u Izraelu, pa je odmah postalo dinamično na oba brda gdje se o vanjskoj politici zbori i promišlja, na Pantovčaku i Griču. Zbog tog nesporazuma organiziran je čak i poseban sastanak. Sve je dodatno bio zakuhao predsjednik Sabora Šeks koji je odmah spremno izjavio da ta vanjskopolitička sukreacija na dva brda zahtijeva promjene Ustava. Kada se sve uzme u obzir, prava je sreća da se sastanak završio u potpunoj idili i vanjskopolitičkom zajedništvu tih ključnih sukreatora. Uistinu dobra vijest. Prvo, jer razlog neslaganja Pantovčaka i Griča nije naštetio mirovnom planu UN-a, Rusije, Europske unije, SAD-a i Kine na Srednjem istoku, a drugo, jer se hrvatski političari na vlasti i hrvatska diplomacija u sljedećih nekoliko tjedana moraju prihvatiti ozbiljnog posla. Prije svega zbog toga što su očekivanja velika.
Premijer Sanader je, primjerice, uvjeren da će mišljenje Europske komisije za Hrvatsku biti pozitivno. Isto tako premijer od NATO-a, na istanbulskom sastanku na vrhu u lipnju, očekuje mnogo jača jamstva od nastavka politike »otvorenih vrata«. Može li se sve to postići ovo proljeće?
Odgovor je vrlo jednostavan - još uvijek može. U NATO-u od ovog tjedna stojimo dobro, jer smo na brzinu shvatili da je, osim priča o tome da smo općenito dobri, potrebno nešto i učiniti. Nakon upozorenja NATO-ovih stručnjaka, shvatili smo da treba ukinuti ustroj Oružanih snaga po uzoru na bivšu, agresorsku i poraženu JNA, da treba pametnije baratati ionako ograničenim sredstvima za obranu. Shvatili smo također da, želimo li biti dijelom međunarodne zajednice, ne možemo reći da nas ostatak svijeta ne zanima i da zbog toga želimo biti neutralni. Na prošlotjednoj konferenciji premijera u Bratislavi povjerenik Europske komisije za proširenje Günther Verheugen podsjetio je sve, uglavnom zemlje srednje, tranzicijske Europe, da projekt ujedinjene Europe pa onda i zajedničke borbe protiv terorizma koji prijeti svima nije moguć bez strateškog partnerstva sa SAD-om. U svakom slučaju, za neaktivnost u međunarodnim odnosima opravdanja nema, a onda ni pozicioniranja.
Protivnici hrvatskog ulaska u NATO strahuju od terorističkih napada i, poput Pavla Kalinića, predlažu neutralnost. Takva Hrvatska, s nereformiranom vojskom čiji se tenkovi kvare nakon nekoliko prijeđenih kilometara, čija mornarica nije u stanju kontrolirati ni trećinu morskog teritorija, sa 67 brigada od kojih neke imaju samo 40 vojnika samo zato da bi nekvalificirani zapovjednici zadržali pozicije, zapravo je idealna zemlja-meta za teroriste. Bajke o nekoj neutralnosti s nostalgičnim sjećanjem na nesvrstane odavno su u međunarodnim odnosima deplasirane i zamijenjene modelom kolektivne sigurnosti te dokazivanjem vrijednosti zajedno s ostalima, za zajedničkim stolom.
A borba za slobodni stolac za tim zajedničkim stolom nije nimalo jednostavna. Premijer Sanader u petak putuje u Washington da bi sudjelovao na ceremoniji podizanja zastava novih sedam članica NATO-a. Prvi su put na tu ceremoniju pozvane i zemlje kandidatkinje - Albanija, Hrvatska i Makedonija. No, to se nije dogodilo »samo od sebe«. Pozivnica se izborila preko Pentagona, uz izričito protivljenje State Departmenta. Slična ceremonija podizanja zastava planirana je za 2. travnja u sjedištu NATO-a. Tamo smo također zatražili da nas se pozove. Odgovora još uvijek nema.
Hrvatska u posljednje vrijeme, dodatno zbog sve većih problema u ostatku regije, dobiva velike pohvale na račun svog napretka i stabilnosti kada je riječ o Europskoj uniji. Verheugen je prošli tjedan izjavio u Bratislavi da bi bilo jako dobro kada bi Hrvatska od Europske komisije dobila pozitivno mišljenje. No, barem u javnoj sferi, stvari se u »slučaju Gotovina« nisu nimalo promijenile; službeni London i dalje šuti, a dužnosnici hrvatske vlade, uključujući premijera i ministra vanjskih poslova, i dalje izbjegavaju jasno reći da Gotovinu treba uhititi. Ili da možda baš i nije samo heroj, nego i, na primjer, kradljivac dragulja, zbog čega ga traže i francuski sudovi. Sudeći barem prema službenim izjavama, Gotovinu bi uhitio jedino novi šef POA-e Joško Podbevšek.
Bilo bi dobro da je hrvatski premijer uvjeren u pozitivni avis za Hrvatsku jer zna nešto više od nas ostalih i da ima u rukama argumente za tvrdnju da je država učinila sve u gonjenju odbjegloga generala. Upravo o tome, o pokušaju vraćanja izgubljene vjerodostojnosti, ovisit će hoće li sukreatori vanjske politike na Pantovčaku i Griču pred godišnje odmore raspravljati o Hrvatskoj kao kandidatu za EU ili će se prebaciti na neke druge teme, poput analize o tome zašto se u Tajvanu ponovo broje glasovi nakon održanih izbora.