No, hrvatska vanjska politika, ukoliko je konzistentna kao što tvrdi Sanader, onda je takva po tome što iz jednog političkog gafa ide u sve veći. A nakon ubojstva duhovnog vođe Hamasa šeika Ahmeda Jasina, ona je tamo gdje je jedino i mogla biti nakon Žužulovog slonovskog hoda u bliskoistočnoj staklarnici – na rubu katastrofe. I dok je cijeli svijet osudio državni teror Izraela i ubojstvo Jasina, pogotovo oštro i istoga trena čelnici svih zemalja Europske unije, a potom i Sanaderu i Žužulu toliko draga Amerika, Hrvatska je, po običaju, značajno šutjela. Glasnogovornik State Departmenta Richard Boucher kazao je kako je napad »veoma zabrinjavajući« i da će pojačati napetosti u regiji te da može otežati postizanje mira na Bliskom istoku, a Condoleezza Rice, perući ruke, napomenula da SAD nije bio upoznat s izraelskim planovima. Vatikan je Jasinovo ubojstvo nazvao »nasilnim činom koji se ne bi mogao opravdati niti u jednoj pravnoj državi«, a budući španjolski MVP Moratinos »katastrofalnom viješću«. Njemački mu kolega Joschka Fischer »duboko je zabrinut zbog posljedica«, Japan je pozvao izraelskog ambasadora kako bi mu usmeno prenijeli oštru osudu »bezumnog čina«, a rumunjski predsjednik Ion Iliescu zbog svega je odgodio trodnevni službeni posjet Izraelu.

A što je za to vrijeme činila »konzistentna vanjska politika Hrvatske«, »u skladu sa svojom opredjeljenošću da bude dio europske politike i zajednice na crti europske politike i Europske unije«, kao što je to izjavio Sanader? »Razmatrala informacije« čekajući da reagira nakon što su svi reagirali i u službeni dvodnevni posjet primila izraelsku delegaciju predvođenu ministrom prometa Avigdorom Liebermanom kojeg je primio njegov hrvatski kolega i jedan od najbližih Sanaderovih suradnika Božidar Kalmeta! Zaista, nakon Žužulovih izjava kako »ne vidi s kime bi Izrael mogao pregovarati s palestinske strane«, koje se danas mogu razumjeti kao izravno opravdanje onoga što je uskoro uslijedilo, a što je cijeli svijet prepoznao kao terorizam, ubojstvo, kršenje međunarodnog prava i destabilizaciju mirovnih inicijativa, Žužulova vanjska politika mogla bi se konzistentno nazvati ratnohuškačkom. Jer, šefu hrvatske diplomacije nije bilo dovoljno što je proizraelskim izjavama uputio usmeni poziv svim islamskim teroristima da posjete našu zemlju, već je Hrvatska, primivši člana izraelske vlade koja je organizirala i izvela ubojstvo Jasina, te najavila Jasera Arafata kao sljedeću metu, definitivno ucrtana u planere i mape terorističkih akcija koje će se, sasvim izvjesno, multiplicirati u skoroj budućnosti.

Stoga, ukoliko ne stoji iza takve konzistentnosti, ukoliko želi i domaću i svjetsku javnost uvjeriti da je Hrvatska zaista željna europskog i američkog partnerstva te da razmišlja »na njihovoj crti«, onda, ma koliko mu bio drag, Sanader mora smijeniti Žužula. U protivnom na sljedećem katastrofalnom gafu hrvatske vanjske politike, ostavku će morati podnijeti premijer sam.