ZAGREB – Šef USKOK-a i bivši županijski državni odvjetnik u Šibeniku Željko Žganjer zataškao je istragu o ubojstvu tri ratna zarobljenika poslije »Oluje« u Siveriću pokraj Drniša, u koje je izravno umiješan i Smiljan Reljić, tadašnji šef utjecajne Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP), koja je posljednjom reformom prerasla u Protuobavještajnu agenciju (POA). Proizlazi to iz zapisnika o saslušanju jednoga od očevidaca toga ubojstva koji posjeduje naš list. Očevidac, čije ime nećemo objaviti jer ni sam nije potpisao zapisnik strahujući za sigurnost obitelji, Žganjeru je taj događaj detaljno prepričao tijekom službenoga saslušanja u šibenskome Županijskom državnom odvjetništvu 11. travnja 2001. godine, u vrijeme kada je Žganjer polako napredovao prema sadašnjem položaju šefa Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK).

U zapisniku, zavedenom pod brojem KN-DO-5/01, koji je potpisao Željko Žganjer i zapisničarka Zlata Varnica, svjedok je na tri i pol stranice detaljno opisao što se u Siveriću dogodilo toga 5. kolovoza 1995. godine, na dan oslobođenja toga područja o »Oluji«. Očevidac je tada bio časnik HV-a. Zajedno s još dva čovjeka, čija imena navodi, na putu iz Drniša u Siverić razoružao je i zarobio tri vojnika poražene krajinske vojske: Branislava Jovića zvanog Beba, Mihajla Andrića zvanog Rnjak i Nikolu Jovića zvanog Braco. Prvoga od te trojice poznavao je od ranije jer su išli zajedno u školu. Sve se, precizirao je svjedok, događalo »20-30 metara od prijelaza ceste preko željezničke pruge u Siveriću«, nedaleko rodne kuće Smiljana Reljića, rođenog Drnišanina, koji je u ono vrijeme bio vrlo cijenjeni šef tada utjecajnog SZUP-a. Do Reljića jučer nismo uspjeli doći.

»Nakon zarobljavanja, ovu smo trojicu vratili natrag preko pružnog prijelaza i posjeli na zemlju ispred kuće locirane odmah do tog prijelaza«, detaljan je svjedok u svojemu iskazu, gdje dodaje da su jednome od zarobljenih previli lakšu ranu na desnoj nadlaktici koju je zadobio u manjoj pucnjavi tijekom zarobljavanja.

Nešto kasnije, oko 17 sati, nastavlja svjedok, na to mjesto stigao je Smiljan Reljić, pedesetak pripadnika 142. brigade HV-a i još neki ljudi, među kojima i hrvatski vojnik s crvenom beretkom, čiji je izgled svjedok detaljno opisao, pretpostavljajući da je riječ o pripadniku 4. gardijske brigade HV-a. Tada je netko od vojnika zapazio zarobljenike i pitao Reljića što da s njima učine. »Vodi, makni to...« odgovorio je Reljić. »Kada je Smiljan odmahnuo rukom i kazao: 'Vodi, makni to...' iz grupe vojnika se izdvojio onaj vojnik s crvenom kapom. Došao je do zarobljenika i kazao: 'Diži se, stoko, mater vam j...' Nitko od prisutnih nije komentirao postupak Reljića niti pokušao zaustaviti odvođenje zarobljenika.

Za mene je Reljić, a vjerujem i za sve ostale, kao šef tajne službe RH i čovjek s ovog drniškog područja u to vrijeme bio naprosto pojam. Potom je vojnik s crvenom kapom odveo ovu trojicu u dvorište jedne kuće koja se nalazi odmah do obiteljske kuće Smiljana Reljića. Više ih nisam vidio već sam čuo rafalnu paljbu. Na trenutak je nastao muk, vojnik s crvenom kapom se vratio i udaljio u smjeru Knina, a onda je vojnik, mislim Dragan Radeljak, ljutito reagirao i kazao: 'P... mu materina, zašto ste ih ubili, je li to tribalo?'« kazao je svjedok u svojemu iskazu. Iz njegova svjedočenja jasno je i to da postoje fotografije ubijenih uhićenika jer je u zapisniku naznačeno da su mu pokazane te da on na njima prepoznaje zatočenike.

Zanimljiv je, međutim, razlog zbog kojega svjedok nije potpisao zapisnik. Stoji ovako: »Nakon što je građanin XX (ime nećemo objaviti, op.a.) izjavio da nema primjedbi na sadržaj, da je njegova izjava točno unesena u zapisnik, ali da će o potpisivanju zapisnika naknadno odlučiti jer se boji mogućih posljedica za djecu, ženu i sebe osobno.« Dodaje se da je svjedok nakon nekoliko dana definitivno odbio potpisati zapisnik. Pod tim navodom u zapisniku potpisan je Željko Žganjer, iz čega je jasno da je znao da svjedok strahuje za vlastiti život. Zašto je svjedok zbog straha odbio potpisati zapisnik, očito se nikada nitko nije zainteresirao, a još ga je manje netko pokušao zaštititi jer je Zakon o zaštiti svjedoka donesen dvije godine poslije njegova svjedočenja.

Sadašnji šef USKOK-a Željko Žganjer potvrdio nam je jučer da za siverićko ubojstvo nije zatražio ni istragu. »Dodatnim provjerama iskaza toga svjedoka, u kojima je ispitano nekoliko ljudi, među kojima i Smiljan Reljić, nije pronađena dovoljna razina opravdane sumnje da bismo zatražili istragu. Ključne tvrdnje iz njegovoga iskaza nisu potvrđene. Učinili smo sve što je bilo nužno«, tvrdi Žganjer. To što je svjedok zbog straha odbio potpisati zapisnik, Žganjeru se nije učinilo većim problemom. »Pružena mu je mogućnost da razmisli o svemu i potpiše zapisnik. On je to odbio učiniti, pa smo njegov iskaz ocijenili nedovoljno vjerodostojnim«, lakonski objašnjava Žganjer.