- Šeks je u pravu kada potvrđuje da je od HDZ-a ostalo tek ime, ovaj HDZ provodi potpuno drukčiju politiku i pitanje je koliko dugo će članstvo promatrati i šutjeti o rušenju temeljnih vrijednosti HDZ-a. Ova Vlada niti jednom riječju nije osporila sukus novih optužnica koje govore o akcijama oslobađanja Hrvatske kao o "zločinačkom pothvatu". Rezultat vidimo - počela je lančana reakcija, pokrenuta prije dva tjedna, na djelu je obrazac za stvaranje kolektivne krivnje države i naroda, a ne prošle politike. Vlada ne osporava početak prekrajanja povijesti. Ne reagira niti kada mađarski MVP izjednačava predsjednika Tuđmana s Ceausescuom, kada SPC i beogradska službena politika izjednačava zadnja zbivanja na Kosovu s akcijom Oluja, zaključujem da je ova vlast time pristala na prekrajanje povijesti.

- Čermak i Markač u Haagu brane se kao pojedinci, no ove kvalifikacije stvar su hrvatske države, politička logika nalaže da se država brani od ovakvih kvalifikacija o "nastanku u zločinu". Budu li presude donijete s ovakvim kvalifikacijama, realizirat će se scenarij koji je najavio velikosrpski podanik Haaškog tužiteljstva Savo Štrbac - da je nužna i promjena hrvatskog Ustava. Logično, jer ako u Ustavu iz 1997. stoji, u preambuli odredba kako je Hrvatska država nastala i na pobjedama u Domovinskom ratu, ocijeni li se to "zločinačkim", ovakva odredba u Ustavu više ne može ostati.

- Postići konsenzus parlamentarnih stranaka, dati javnu poruku na unutrašnjem i vanjskopolitičkom planu o tomu kako neće niti ova vlast, niti oporba nikada pristati na ovakve kvalifikacije Domovinskog rata. Poručiti, a na to imamo pravo kao jedan od osnivača Suda u Haagu, da taj sud ne može suditi politici, nego individualnim zločinima. Podsjećam, Sud je u slučaju sub poene pokojnom ministru Šušku presudio u korist Hrvatske, a ne Tužiteljstva, i Hrvatska nije trebala poslati stotinjak dokumenata s oznakom državne tajne. Poruka je bila - "Sud ne sudi državi niti njezinoj politici". Mesić je, potom upropastio izboreni status Hrvatske, poslavši desetke tisuća dokumenata Tužiteljstvu.

- Posljedica je da Haaško tužiteljstvo može već godinama provoditi politiku podjednake krivnje, na to se naslanja Mesićeva politika da se "svi svima moraju ispričati", Račanov nekritički stav da se otvore svi arhivi, što je sve omogućilo i medijski linč, hajku i diskreditaciju osoba i generala koji su stvarali hrvatsku državu.

- Vrh HDZ-a se, de facto, našao na Račanovim i Mesićevim pozicijama, što je rezultiralo time da sada u Hrvatskoj gotovo i da nema oporbe, na djelu je "idealan sklad". Rezultat je to Sanaderova fokusiranja na samo jedan veliki cilj - Hrvatska mora ući u EU jer će to "samo po sebi" stvoriti razvoj, veće plaće, osigurati budućnost i nacionalni interes. Pogrešan je to zaključak jer, po meni, bez određivanja strategije očuvanja nacionalnog interesa, Hrvatska neće prosperirati.

- S obzirom na sve ono što znam, smatram kako se to nikada ne bi dogodilo, premda je postojao dio međunarodne politike koja je zastupala takvu ideju. Da do toga ne bi nikada došlo, potvrđeno je još 1999. kada je glasnogovornik Haaškog tužiteljstva rekao kako "nema nikakve javne niti tajne optužnice protiv predsjednika Tuđmana". Pitam se zašto sadašnja Vlada jasno ne izjavi kako naši, u Haag pozvani generali nemaju apsolutno nikakve veze, niti su naređivali zločine. Zanimljivo da Sanaderovu politiku najviše podržavaju oni koji su najviše bili protiv stvaranja hrvatske države - očito time ponovno traže svoje mjesto ovdje.

Navodno slijede i kvalifikacije o agresiji Hrvatske na BiH?

- Nisam baš siguran kako će se i to dogoditi, no valja odmah reći kako su te teze posebno sulude, naprotiv činjenica je kako je Hrvatska u 3-4 navrata spasila BiH od pada u ruke velikosrpske politike. Postrojbe HV-a su u BiH bile isključivo temeljem međudržavnih dogovora s Izetbegovićem - u Popovom polju iznad Dubrovnika i u Livanjskom polju. U ostalim dijelovima BiH niti u jednom trenutku nije bilo više od dvije tisuće dragovoljaca iz Hrvatske - pa kako tim snagama može biti izvršena agresija na neku državu?

- U Arhivu predsjednika Tuđmana postoje mnogi transkripti, razgovori s međunarodnim državnicima iz kojih se razvidno može dokazati kakvu je politiku zastupao pokojni predsjednik, a kakvu oni, pretežito Europljani, koji su dolazili s prijedlozima koje bi sada Haaško tužiteljstvo očito ocijenilo "zločinačkima"!

- Zanimljivo je da Mesić, koliko god bio "široke ruke" u dijeljenju Tuđmanovih transkripata, nikada nije objavio neki prijepis razgovora sa stranim državnicima. Naravno da nije zato što se nije usudio i jer se to, u skladu s normama, nikako ne smije učiniti.

- Postoje dva primjerka prijepisa - jedne posjeduju države onih koji su razgovarali i pregovarali s pokojnim predsjednikom, a drugi je primjerak u Arhivu u Uredu predsjednika, jer ih je Mesić odbio prebaciti u Državni arhiv. Vidio ih nisam, ali sam upoznat s njima. Budući da sam pet godina sudjelovao u radu VONS-a, gdje nas je pokojni predsjednik redovito upoznavao s tijekom i tezama tih razgovora. Neki šefovi europskih moćnih država dolazili su nam s gotovim prijedlozima o, primjerice, podjeli BiH. Hrvatskoj je uvijek bilo bitno da ti prijedlozi sadržavaju dva elementa - konstitutivnost Hrvata i bilo kako nazvanu teritorijalnost.

Ostala dva naroda u BiH redovito su odbijali takve planove državnika međunarodne zajednice. Hrvatska nikada nije pokretala neku svoju inicijativu o podjeli BiH. Istina je da je Izetbegović pokojnom predsjedniku došao s ponudom da Hercegovina prijeđe u sastav RH, no on je taj prijedlog odbio.

- Pokrenuli bi lavinu jer Haaško tužiteljstvo više ne bi moglo nastaviti politiku aboliranja moćnika međunarodne zajednice od odgovornosti za rat i zločine počinjene na ovim prostorima. Moralo bi se postaviti pitanje njihove odgovornosti, sukladno načinu kako to sada rade prema hrvatskim generalima. Stoga će, čini se, ti arhivi, još uvijek, ostati "dobro zaključani". Tek primjer - politički London i Pariz podržavali su godinama Miloševića, rezultat toga je činjenica kako se sada nitko od njih ne usuđuje dovesti u pitanje postojanje Republike Srpske, jer su Srbi dobili njihova jamstva. I nama su nuđena razna jamstva...