Pokažu li se točnim pretpostavke da se u optužnicama protiv bosanskohercegovačkih Hrvata sukob između HVO-a i Armije BiH kvalificira kao agresija Republike Hrvatske na BiH, onda je to samo najnoviji pokazatelj da haaško tužiteljstvo pod svaku cijenu, pa i iskrivljavanjem nedavne povijesti, pokušava povući znak jednakosti između uloge Hrvatske i uloge Srbije u ratu u BiH.

Nema nikakve sumnje da su i postrojbe HVO-a tijekom sukoba s Armijom BiH počinile određena nedjela koja Hrvatima ne služe na čast (kao i obratno). Međutim, jedno bi bilo procesuiranje odgovornih za te zločine, a nešto je posve drugo pokušaj da ih se izjednači s velikosrpskim genocidnim programom. Uostalom, sukob između HVO-a i Armije BiH izbio je tek kad su Srbi protjerali Bošnjake s oko dvije trećine BiH na područja koja su uglavnom obranili Hrvati.

Pritom valja znati da je sve naoružanje Bošnjacima došlo preko Hrvatske (ako je Tuđman imao plan o banovini, zašto je propuštao oružje?), a nije tajna ni da su pojedine postrojbe HV-a u BiH bile upućivane da se ne bi dogodio raspad HVO-a i potpuni izgon Hrvata iz BiH. Uostalom, vojni su eksperti već u procesu Blaškiću dokazali da su postrojbe HV-a bile toliko malobrojne, odnosno da nisu bile dovoljno snažne da izvrše prodor u tada opkoljene hrvatske enklave u srednjoj Bosni koje je htjela eliminirati Armija BiH. Zašto je Carla del Ponte sve to ignorirala i obrazac optužnice protiv Miloševića zamijenila Tuđmanom i njegovim suradnicima, valjda je samo njoj znano. Činjenica je, međutim, da ono što nije uspjela na primjeru Ruande – poništiti razliku između žrtve i agresora – sada pokušava s Hrvatskom, pretvarajući je u agresora i u BiH i pri oslobađanju vlastitog teritorija u međunarodno priznatim granicama.

Takve optužnice klasični su primjeri selektivnog odabira i krivotvorenja činjenica, a njihova je neobjektivnost toliko očigledna da će jednog dana vjerojatno služiti kao ogledni primjeri kako se to haaško tužiteljstvo od instrumenta prava i pravde pretvorilo u sredstvo politike. U sadržaju optužnica nemoguće je ne prepoznati onaj isti rukopis koji su godinama propagirali zagovornici bilo kakve Jugoslavije, s tim da im je prihvatljivija bila i Miloševićeva velika Srbija od samostalne Hrvatske.