U povijesti Europske unije Europska je komisija do sada samo u dva navrata dala negativno mišljenje o zahtjevu neke zemlje za članstvo u toj asocijaciji, ali je konačan ishod bio različit. Prvi je slučaj Turske, koja je 1987. godine, 23 godine nakon što je s EU potpisala Sporazum o pridruživanju, zatražila prijem. Europsko vijeće poštovalo je eksplicitno negativno mišljenje Komisije pa je 1989. godine odbilo zahtjev. Tek deset godina poslije mišljenja su bila pozitivna i Turska je dobila status kandidata, no EU još uvijek nije utvrdila datum početka pregovora s Turskom. Jedino je određen datum kada će o tome donijeti odluku - prosinac 2004. godine.

Drugi je slučaj Grčke, koja je s tadašnjom Europskom zajednicom Sporazum o pridruživanju potpisala 1961. godine, a zahtjev za punopravnim članstvom podnijela 1975. godine, dakle nakon što je okončana diktatura i Grčka ponovo postala demokratska zemlja. Europska komisija je potom 1976. godine dala svoje mišljenje, koje nije bilo eksplicitno negativno kao u slučaju Turske, ali je sadržavalo preporuku da se prije krajnje integracije provede tranzicijsko pretpristupno razdoblje zbog grčkih ekonomskih problema. Međutim, zbog niza razloga, prvenstveno političkih, Europsko vijeće odbacilo je mišljenje Komisije te su pregovori za članstvo započeli već u srpnju 1976. godine, da bi 1981. godine Grčka postala punopravnom članicom Europske zajednice.

Ove poučne priče valja imati na umu kada se u očekivanju avisa Europske komisije »trese« i Vlada na čelu s premijerom Sanaderom i čitava nacija, sve razočaranija i sklonija euroskepticizmu. Valja, dakle, zapamtiti da je na koncu ipak presudno što misli Europsko vijeće, vrhovno političko tijelo EU koje čine čelnici država članica. I drugo, u osjetljivom trenutku najvećeg proširenja u povijesti EU, a još k tome i složenog postupka donošenja europskog ustava i drugih instrumenata koji bi trebali omogućiti funkcioniranje »jednog tijela sa sadašnjih 25 organa«, teško je očekivati da će Komisija ići u klin a Europsko vijeće u ploču, odnosno da će Europska komisija donijeti bilo kakvu odluku bez konzultacija sa svim državama članicama.

Ili, kako kaže bivši ministar za europske integracije Neven Mimica u »Večernjem listu«, komentirajući dvojbe oko tona avisa, Europska komisija ne želi izaći s pozitivnim mišljenjem dok ne bude uvjerena da će svih 15 odnosno 25 zemalja imati pozitivno mišljenje o hrvatskom zahtjevu kada na Europskom vijeću budu glasale o pozitivnom mišljenju. To drugim riječima znači da bi pozitivan avis bio znak »omekšavanja« stajališta onih zemalja koje trenutačno imaju primjedbe na hrvatsko ispunjavanje zahtjeva koje je pred nju postavila EU, te da će Europsko vijeće dati dozvolu za početak pregovora, a negativan avis bio bi znak da još uvijek ima zemalja koje su Hrvatsku voljne držati na čekanju, što znači da ne bi prošla ni »rigorozu« Europskog vijeća. A ključ za hrvatski prolaz, to već i vrapci znaju, jest mišljenje Haškog suda, odnosno glavne tužiteljice Carle del Ponte.

Europski parlament jučer je i službeno stao na stranu Hrvatske, preporučivši je, uz ohrabrenje, da nastavi s reformskim procesima, suradnjom sa susjedima, povratkom izbjeglica i suradnjom s Haškim sudom, Europskom vijeću kao »spremnu za izazove koji joj predstoje na putu u EU«. I mnogi drugi u Europskoj uniji dijele to mišljenje. Problem je jedino hoće li se »slomiti« Carla del Ponte, a s njom zajedno Velika Britanija, Nizozemska i ostali čimbenici EU kojima je još uvijek slučaj generala Gotovine trn u oku preko kojeg teško mogu prijeći.