Ako su se hrvatski mediji i političari na išta navukli u prvih sto dana aktualne Sanaderove vlade, to su prije svega impresije o svojevrsnom vanjskopolitičkom iskoraku koji je učinjen u odnosu na prethodnu vladajuću garnituru. Premijer Sanader i ministar Žužul su svoju neumornu putujuću karavanu uspješno nametnuli u obliku uvjerenja kako Hrvatska nikada kao sada nije bila aktivna i dinamična na međunarodnoj sceni. Ali, više od putovanja, slikanja i prigodnih izjava nije zabilježen uglavnom ni jedan konkretni rezultat u odnosu na zatečeno stanje u trenutku preuzimanja vlasti. Zapravo, nitko se nije ni trudio konkretno odgovoriti na pitanje koji je to vanjskopolitički iskorak učinjen i u odnosu na što.

Od dolaska HDZ-a na vlast središnja tema hrvatske EU priče vrti se oko famoznog avisa. Pozitivan, uvjetovan, pravodoban, odgođen ... Ali, kakav god bio avis, i koliko god Sanader i Žužul budu slavili njegov pozitivan ishod kao vlastiti uspjeh, ipak ostaje neumoljiva činjenica da to famozno mišljenje Europske komisije nije puno više nego tehnički nastavak jednog opsežnog posla koji je počela bivša vlada. Da bi, naime, uopće došlo do avisa, trebalo je najprije s Europskom unijom uopće uspostaviti odnose (prisjetimo se da je nakon akcije Oluja pa sve do 2000. EU suspendirala pregovore s Hrvatskom), zatim potpisati SSP, provesti goleme i nezahvalne reforme, predati zahtjev za EU članstvo koji je Europsko vijeće trebalo prihvatiti i na koncu dati nalog Komisiji da krene u izradu avisa.

Slična je stvar i s hrvatskim NATO ambicijama. Posljednja rezolucija američkog Kongresa kojom se podržava pristup Hrvatske NATO-u bila bi nezamisliva da do sada nisu provedena dva ciklusa MAP-a (Akcijskog plana za članstvo) u koji je Hrvatska primljena još u svibnju 2002. godine, ali i da nije bilo Američko-Jadranske povelje koja je potpisana prije ove vlade i koja je zajamčila sigurniji i brži ulazak Hrvatske u Sjevernoatlantski savez. Dakle, i to treba imati u vidu kad se govori o vanjskopolitičkom iskoraku.

No, u jednome se ipak vidi napredak. Nikada kao sad odlazak Hrvata u Haag nije bio bezbolniji i jednostavniji. Šestorica u nepunih mjesec dana! Vjerojatno zbog toga što su, u odnosu na razdoblje "vladavine crvenih", današnja Vlada i Haaški sud "ravnopravni partneri" — kako tvrdi potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang.