ZAGREB – Medijske najave bile su tek mali dio istine: jučer objavljene četiri haške optužnice protiv Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka, Jadranka Prlića i Brune Stojića, svaka na više od pedeset stranica, izravno kriminaliziraju cijeli projekt Herceg-Bosne, njegova pokretača i provoditelja, HDZ BiH i Hrvatsko vijeće obrane, kao i Franju Tuđmana, te detaljno opisuju zvjersko nasilje HVO-a prema Bošnjacima na okupiranom području. »Premda nije svaki pripadnik HVO-a ili HDZ-BiH bio dio udruženog zločinačkog pothvata, Herceg-Bosna, HVO i HDZ-BiH su bili ključne strukture i instrumenti udruženog zločinačkog pothvata«, stoji u četiri gotovo identične optužnice, koje je jučer poslije podne na svojoj Internet stranici objavio Haški sud.

U udruženom zločinačkom pothvatu, prema optužnici, sudjelovali su, osim optuženih: Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko i Mate Boban. Potom, razni drugi dužnosnici i članovi vlade i političkih struktura Herceg-Bosne i HVO-a na svim nivoima; čelnici i dužnosnici HDZ-a i HDZ-a BiH na svim razinama, pripadnici oružanih snaga HVO-a, specijalnih jedinica, vojne i civilne policije, sigurnosnih i obavještajnih službi, paravojnih formacija, lokalnih obrambenih snaga, te druge osobe koje su djelovale pod nadzorom tih oružanih snaga, razni pripadnici oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Hrvatske; te druge osobe, poznate i nepoznate. Zanimljivo je, međutim, da se nigdje u optužnicama izrijekom ne spominje Hrvatska vojska i »agresija« Hrvatske na BiH.

Četvorica optuženika terete se za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona ili običaja ratovanja od 18. studenoga 1991. – dana osnivanja Herceg-Bosne – do travnja 1994. »Više osoba sudjelovalo je u udruženom zločinačkom pothvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima BiH za koje se tvrdilo da pripadaju Herceg-Bosni, te pripajanja tih teritorija »Velikoj Hrvatskoj«, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje silom, progonom, zatvaranjem i zatočavanjem, prisilnim premještanjem i deportacijom, oduzimanjem i uništavanjem imovine. Teritorijalni cilj udruženog zločinačkog pothvata bio je osnivanje hrvatskog teritorija u granicama Hrvatske banovine, teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941. godine«, stoji u optužnicama.

Optužnice detaljno opisuju nasilje i progone u općinama Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš te logorima Heliodrom, Vojno, Dretelj i Gabela, te i političku pozadinu nastanka projekta Herceg-Bosne. Pritom se tužiteljstvo, očekivano, obilato koristilo Tuđmanovim transkriptima. Tako, među ostalim, podsjeća na poznati sastanak 27. studenoga 1991. – na koji su primjerice probosanski pisci Hrvati godinama bez odjeka upozoravali – pa citira Tuđmanove riječi: »Vrijeme je da iskoristimo priliku i okupimo hrvatski narod unutar najširih mogućih granica«. Tužiteljstvo na zanimljiv način interpretira i ono što je hrvatska politika svih ovih godina navodila sebi u prilog kada se govorilo o hrvatsko-bošnjačkom ratu: »spašavanje« bošnjačkih civila u Hrvatskoj implicite se objašnjava kao etničko čišćenje iz BiH s ciljem odlaska ljudi u treće zemlje. Dvostruku politiku Tuđmana prema BiH – još jedan službeni argument da je Hrvatska ne razarala, nego štitila BiH – opisuje ovako: hrvatsko je vodstvo prema BiH vodilo »dvoličnu politiku«. »Na jednoj strani, često su javno tvrdili da podržavaju vladu BiH. Na drugoj, manje javno ali konkretnije, ostvarivali su svoj cilj, Veliku Hrvatsku unutar granica Hrvatske banovine. Na sličan su se način ponekad nastojali distancirati, bar javno, od vlasti Herceg-Bosne/HVO-a, dok su istovremeno iza kulisa uglavnom s njima blisko surađivali.«

Optužnica protiv Valentina Ćorića, koji je u četvrtak potvrdio da je optužen, jučer nije objavljena, i to najvjerojatnije zato što je zajedno s njim optužen i Berislav Pušić, što je jučer neizravno potvrdila i ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt. »Optužnica protiv Pušića je u Sarajevu, i zato je nije ni mogao primiti«, kazala je, pojašnjavajući njegovu jučerašnju izjavu kako ga nitko nije zvao niti zna išta o tome da je optužen.

Ministar pravde BiH Slobodan Kovač, istodobno, demantirao je Vesnu Škare-Ožbolt, rekavši jučer kako njegovo ministarstvo nema optužnicu protiv Pušića. »Moje ministarstvo donedavna nije postojalo. Mi nemamo ovlasti kao Ministarstvo pravosuđa u Hrvatskoj. Optužnice nisu kod nas. Možda su u državnome tužiteljstvu ili uredu Haškoga suda u BiH, ali ja to ne znam«. Nastavlja se, dakle, potraga za optužnicom, kao i za samim optuženikom Pušićem.

Milivoj Petković, Slobodan Praljak, Jadranko Prlić i Bruno Stojić optuženi su za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona ili običaja ratovanja: za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubojstva, hotimično lišavanje života, silovanje, nečovječno postupanje (seksualni napad), deportacija, protupravna deportacija civila, nehumana djela, protupravno premještanje civila, zatvaranje, protupravno zatočenje civila, nehumana djela (uvjeti u zatočeništvu), nečovječno postupanje (uvjeti u zatočeništvu), okrutno postupanje (uvjeti u zatočeništvu), nehumana djela, nečovječno postupanje, okrutno postupanje, protupravni rad, uništavanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno, razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji i obrazovanju, oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno, pljačkanje javne i privatne imovine, protupravni napad na civile (Mostar), protupravno teroriziranje civila (Mostar), okrutno postupanje (opsada Mostara).

Iako je u Mostaru, podsjeća se, živjelo samo oko 29 posto Hrvata, Herceg-Bosna proglasila ga je glavnim gradom. HVO je grad napao 9. svibnja 1993., što je uzrokovalo podjelu duž linije sukoba. Od tada do travnja 1994. HVO je »sistematski protjerivao i prisilno premještao više tisuća bosanskomuslimanskih civila iz zapadnog Mostara«. Često prijeteći oružjem, »bosanske Muslimane su redovno tukli, seksualno zlostavljali, otvarali vatru na njih, pljačkali ih, konfiscirali im imovinu i na drugi način ih maltretirali«.

Optužnica opisuje kontroverzne događaje u Prozoru ovako: 23. listopada 1992., HVO je napao Bošnjake te im »opljačkao, spalio i uništio« domove. »U večernjim satima 24. listopada 1992., jedan područni komandant HVO-a izvijestio je da je grad Prozor »etnički čist«. Dana 26. listopada 1992. Milivoj Petković, Janko Bobetko i drugi obaviješteni su da je HVO preuzeo kontrolu nad Prozorom 25. listopada i da je na muslimanskoj strani bilo mnogo gubitaka.