Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt je s blaženim osmijehom izvijestila naciju da je Carla del Ponte zadovoljna suradnjom Hrvatske, te zaključila kako se suradnji s Haagom bliži kraj. Kao jedina smetnja takvim idiličnim odnosima Hrvatske i Haaga, postavlja se protivljenje Tužiteljstva puštanju Ivana Čermaka i Mladena Markača da se brane sa slobode. Međutim, i to je sasvim uobičajena procedura. Tužitelji se uvijek protive puštanju optuženika za koje su oni izdali nalog za uhićenje, a sudska procedura ionako zahtijeva nekoliko dana za odluku. Branitelji su optimisti.

I tako su stvari vrlo brzo sjele na svoje mjesto. Premijer Sanader poručuje da se hrvatski zločini moraju procesuirati pred domaćim ili Haaškim sudom, čak i oni u kojima se apostrofira zločinačka uloga Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Mate Bobana i drugih. Odjednom se istina o Domovinskom ratu brani pred sudom, a ne na političkoj tribini. Tako je trebalo biti od početka. Tako je trebao postupati i Ivica Račan. Samo, tko zna što bi se njemu dogodilo da je u samo dvadeset i jedan dan u Haag isporučio sedam generala?

Ipak, HDZ-ovoj Vladi valja postaviti jedno, ne baš retoričko pitanje: tko su ovdje heroji? Onih devet generala koji su smogli snage predati se domaćem ili Haaškom sudu ili onaj jedan koji je netragom nestao, ali čiji plakat sa znakovitom parolom krasi zidine grada čiji je gradonačelnik jedan od uzdanica Sanaderove Vlade? Odgovor se još uvijek traži. Što HDZ smatra hrabrošću: suočenje s optužbama i pravdanje Domovinskog rata pred međunarodnim sudom ili bježanje od pravde i ugrožavanje budućnosti svih građana Hrvatske?