ZAGREB, 2. travnja – Od petka poslije podne na internetskim stranicama Haaškog tribunala nalazi se objavljene optužnice protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića. Sva četiri dokumenta su ista. U 238 točaka govori se o 26 inkriminacija kojima Carla del Ponte tereti njih četvoricu. U središtu su tih inkriminacija zločini protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija, kršenje zakona ili običaja ratovanja.

Zajednička im je i prva točka koja spominje zločinački pothvat u kojem su njih četvorica sudjelovala zajedno s Franjom Tuđmanom, Matom Bobanom, Gojkom Šuškom i s drugim čelnicima Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Bitno je i to što tužiteljica Hrvatsko vijeće obrane opisuje kao vrhovni izvršni, upravni i obrambeni organ te Zajednice.

Dokument Tužiteljstva navodi da je Jadranko Prlić 1989. postao potpredsjednikom Izvršnog vijeća SR BiH. Krajem 1990. bio je vršiteljem dužnosti predsjednika toga vijeća. Mate Boban imenovao je, po navodima optužnice, Prlića 15. svibnja 1992. načelnikom financijskog odjela HVO-a, a 14. kolovoza 1992. predsjednikom toga tijela. »Kad je krajem kolovoza 1993. HZ HB postala Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom titula ili funkcija Jadranka Prlića je promijenjena«, navodi tužiteljica, »i on je umjesto predsjednika postao predsjednikom Vlade. Na tom je položaju ostao tijekom cijelog razdoblja na koji se odnosi optužnica.«

U zaključku optužnica navodi da je Prlić upravljao radom i bio odgovoran za Vladu HVO-a, uključujući i vojne poslove. Potpisivao je odluke i uredbe koje su činile službenu politiku toga tijela. Prlić je za tužiteljicu bio ovlašten da postavlja i smjenjuje ljude na bitnim položajima u organima civilnih i vojnih vlasti. Posjedovao je i ovlaštenja da ukida zatvore i koncentracijske logore Herceg-Bosne i HVO.

Slobodanu Praljku tužiteljica razloge za optužbu nalazi od 10. rujna 1992. godine kad ga je dr. Franjo Tuđman imenovao za jednog od četrnaest članova Savjeta za obranu i nacionalnu sigurnost RH. Na toj funkciji Praljak je ostao »barem« do 15. lipnja 1993. godine. Nešto ranije, navodi optužnica, Praljak je imenovan u državno povjerenstvo za suradnju RH i Unprofora. Od ožujka 1992. do srpnja 1993. Praljak je bio visoki časnik HV, pomoćnik ministra obrane i viši predstavnik MORH-a pri Vladi i Oružanim snagama Herceg-Bosne. »Slobodan Praljak na toj je dužnosti služio kao prenosnik naređenja, dopisa i uputa Franje Tuđmana, Gojka Šuška i drugih osoba iz vlasti Republike Hrvatske«, navodi optužnica. Za Carlu del Ponte i njene navode Praljak je prenosio ta naređenja iz Zagreba u HVO i obratno, a bio je zadužen za opskrbu naoružanjem i streljivom za HVO. Tužiteljica dalje navodi da je Praljak neposredno ili posredno zapovijedao jedinicama HVO-a i njihovim operacijama. Od 24. srpnja 1993. do 9. studenog iste godine Praljak je bio najvišim zapovjednikom Oružanih snaga HVO-a.

Bruno Stojić je u optužnici spomenut od poslijeizbornog razdoblja 1990. godine do 16. prosinca 1993. Tužiteljica navodi da je bio imenovan za pomoćnika ministra unutarnjih poslova u Vladi RH BiH, ali je istovremeno bio i članom »stranke poznate pod imenom Hrvatska demokratska zajednica BiH«. Bruno Stojić 18. rujna 1991. godine postaje članom Kriznog stožera HDZ-a a to tijelo čini jezgru vojnog krila HVO-a. Mate Boban imenovao je 3. srpnja 93. godine Stojića načelnikom Ministarstva obrane HVO-a na kojoj funkciji je ovaj ostao do studenog iste godine. Optužnica navodi da je 16. prosinca 1993. godine Stojić bio načelnikom Ureda HR HB za proizvodnju i promet oružja i vojne opreme.