Slobodna Dalmacija: 06. 04. 2004.
NOVE HAAŠKE OPTUŽNICE KROJE I NOVU RATNU POVIJEST PO KOJOJ ĆE SINOVI PITATI OČEVE:
Jesi li i ti bio u zločinačkom pothvatu, tata?
Nemoguće je sudionicima toga "zločinačkog pothvata", časnicima i vojnicima HVO-a, promijeniti uvjerenje da su oni bili sudionici časnog i herojskog pothvata obrane svojih obitelji i sa željom za opstankom u svojim domovima. Oni ne samo da se ne osjećaju krivim već su ponosni
Bivši predsjednik vlade HR Herceg Bosne Jadranko Prlić, nekadašnji zapovjednici Hrvatskog vijeća obrane Slobodan Praljak i Milivoj Petković, bivši ministar obrane HR HB Bruno Stojić, nekadašnji zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić i nekadašnji predstojnik Ureda za zatočne i nestale osobe HR HB Beri
slav Pušić otputovali su u Haag, gdje će se izjasniti o optužnici za počinjene ratne zločine u BiH.A zašto su krivi prema optužnici?
"Udruživanje u zločinački pothvat u BiH počelo je 18. studenoga 1991. godine i trajalo do travnja 1994. godine. U tom razdoblju je više osoba osnovalo i sudjelovalo u zločinačkom pothvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih muslimana i drugih nehrvata. Oni su živjeli u onim dijelovima BiH za koje se tvrdilo da pripadaju hrvats
koj zajednici Herceg-Bosni.Navodi iz optužnice
Namjera je bila te krajeve pripojiti sastavu tzv. velike Hrvatske, u kratkom roku. Cilj je bio da ti prostori postanu dijelom Republike Hrvatske ili njoj blisko povezanih krajeva. To pripajanje trebalo se ostvariti silom, prijetnjom sile, zastrašivanjem, progonima, zatočavanjem ili prisilnim premještanjem i deportacijama nehrvatskog stanovništva i muslimana. Sve to je u suprotnosti s djelima opisanim u 2., 3. i 5. članku Statuta Haaškoga suda." Tako glasi preambula jedne od četiriju optužnice.
"Teritorijalni cilj tog zločinačkog pothvata", piše dalje u optužnicama, "bilo je osnivanje hrvatskog teritorija na području BiH, a u granicama negdašnje Banovine Hrvatske iz razdoblja od 1939. do 1941. godine".
Dakle, više je nego jasno što je za haaško tužiteljstvo zločinački pothvat. To je osnivanje Hrvatske zajednice Herceg Bosna 18. studenoga 1991. godine koji je završio u travnju 1994. godine., kada je uspostavljena federacija Hrvata i Bošnjaka. Zar treba bolji argument da se radi o političkoj optužnici protiv najviših političkih i vojnih dužnosnika Hrvata u Bosni i Hercegovini?
Iako je aktima Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu definirano da ovaj sud ne sudi državama, narodima i političkim organizacijama već pojedincima za počinjene ratne zločine, bez obzira što se u optužnici navode i neki konkretni zločini za koje se terete optuženi, njezina bit i glavnina je usmjerena protiv samog političkog i vojnog djelovanja jednog naroda i njegove legitimne vojne sile u ratu koji su drugi izazvali i vodili protiv njega.
Bez sumnje da je u ratu u BiH bilo i zločina na području koje je kontroliralo Hrvatsko vijeće obrane. Ali, kako se lako može zaključiti iz preambule optužnice, samo formiranje HR Herceg Bosne, njezino postojanje je zločin koji je nazvan nepoznatom sintagmom u pravu - zločinačkim pothvatom. Dakle, zločinom.
Krivotvorenje povijesti
Haaški sud time daje kvalifikacije političkih i ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj povezujući u isti "zločinački pothvat" i bivšeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška. To svakako nije u njegovoj ingerenciji, ali on je odavno preuzeo ulogu tumačenja i kvalificiranja ratnog razdoblja u bivšoj Jugoslaviji i državama nastalim njezinim raspadom.
Namjerom krivotvorenja povijesti on pokušava kreirati i budućnost na ovim prostorima. Usporedba se neminovno nameće - istinski zločinački ostvareni projekt Republika Srpska je priznata u Ženevi, zatim u Daytonu i Parizu. I dalje najviši predstavnici međunarodne zajednice kažu da nisu za ukidanje tog "zločinačkog pot
hvata", već za njegovo čuvanje jer je to dio Daytona.Zanimljivo je da su kvalifikacije iz preambule ovih optužnica nebrojeno puta već ponovljene iz nekih bošnjačkih krugova, a zatim i međunarodnih u proteklih deset godina. Nažalost, neki su to preuzeli i u Republici Hrvatskoj. Zašto, oni to najbolje znaju. Tako da se potvrđuje da je politički dio optužnica ispisan u BiH, naravno ne s pameću domaćih ljudi već uz obilnu pomoć krojača budućeg "programiranog poretka u regiji".
U tom scenariju hrvatskom narodu u BiH je namijenjena uloga manjine kojoj će netko dati ili ne dati neka prava. Zato narodu staru hipoteku ustaštva i fašizma treba "modificirati" u izgradnju "zločinačkog projekta".
No, nemoguće je sudionicima tog "zločinačkog pothvata", časnicima i vojnicima Hrvatskog vijeća obrane promijeniti uvjerenje da su oni bili sudionici časnog i herojskog pothvata obrane svojih obitelji i željom za opstankom u svojim domovima. Oni ne samo da se ne osjećaju krivim, već su ponosni na svoje ponašanje.
Nitko nije protiv individualizacije zločine i kažnjavanje počinitelja. Ali samu ideju borbe za svoj nacionalni i državni identitet proglašavati ratnim zločinom je skandalozno. Onima koji su tada, a i danas osporavaju hrvatska nacionalna prava u BiH ove optužnice su dobro došle. Oni vjeruju da im to daje za pravo u želji za njihovom hegemonijom, dominacijom...
Strah od istine
Nažalost, stvorena je atmosfera straha od istine, ali ponajprije kod nekih predstavnika hrvatskog naroda i od njih se očekuje daleko odlučnija akcija i reakcija radi opstanaka i očuvanja identiteta hrvatskog naroda u BiH.
Politička suđenja u Haagu se nastavljaju, a u Sarajevu se priprema također. U Haagu za Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu, a u Sarajevu za hrvatsku samoupravu. U Haagu za navodne ratne zločine, a u Sarajevu za navodni kriminal u Hercegovačkoj banci.
Marin ERCEG