Idem u Haag ponosan, rekao je Valentin Ćorić / Bio sam na vrhu u ono vrijeme i sad je logično da su optužnicama pokupili i mene, izjavio je Milivoj Petković / U Haag ne idemo da bismo dokazali nevinost, mi tamo idemo poraziti one koji nas optužuju, naglasio je Slobodan Praljak / Ne idem u Haag da bih tamo branio Hrvatsku. Moj je cilj dokazati da sve što sam radio, radio sam za bolju i moderniju BiH, kazao je Jadranko Prlić / Očekuje se da se optuženici u utorak prvi put pojave pred Sudom da bi se izjasnili o krivnji

ZAGREB, 5. travnja – Šestorica bivših političkih i vojnih dužnosnika Hrvata iz BiH optuženih za ratne zločine doputovali su u ponedjeljak ujutro letom Croatia Airlinesa iz Zagreba u Amsterdam. Tamo su se dobrovoljno predali predstavnicima Haaškog suda i nizozemske policije, koji su ih prepratili do haaškog pritvora u Scheveningenu.

Bivši predsjednik vlade HR Herceg Bosne Jadranko Prlić, nekadašnji zapovjednici Hrvatskoga vijeća obrane Slobodan Praljak i Milivoj Petković, bivši ministar obrane HR HB-a Bruno Stojić, nekadašnji zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić i nekadašnji predstojnik Ureda za zatočne i nestale osobe HR HB-a Berislav Pušić optuženi su po individualnoj i zapovjednoj odgovornosti za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevske konvencije i kršenja ratnog prava i običaja počinjene progonom tisuća muslimanskih stanovnika, razaranjima, ubojstvima, silovanjima, te deportacijama Bošnjaka s područja Prozora, Gornjeg Vakufa, Jablanice, Mostara, Ljubuškog, Stoca, Čapljine i Vareša, kao i za zločine počinjene na zatočenicima više logora, među kojima su Heliodrom, Dretelj i Gabela.

Nakon dolaska u zračnu luku Schipol, u zrakoplov su ušli nizozemski policajci i predstavnici Haaškoga suda koji su utvrdili identitet optuženika i upoznali ih s njihovim pravima.

Šestorica optuženih bosanskohercegovačkih Hrvata, kako se očekuje, u utorak će se prvi put pojaviti pred Sudom da bi se izjasnili o krivnji.

»Idem u Haag ponosan, ma kako to zvučalo u ovim okolnostima. Da mi se ovo nije dogodilo, ne bih znao da imam toliku podršku i toliko prijatelja, makar znam da su mnogi među prisutnima na ispraćaju i lažni u svom suosjećanju. No, Bog mi je dao ovaj križ znajući da ću ga ja moći ponijeti«, rekao je za Vjesnik Ćorić. Na upit je li se Sarajevo ponijelo fer prema njemu i ostalim optuženicima, Ćorić nije htio odgovoriti. »Ima vremena za komentare«, dometnuo je umjesto odgovora.

Slobodan Praljak je, pak, nazočnima poručio da ne želi suze. »Nema tuge, jer za nju nema razloga. Ne želim da nas se ispraća kao krive ljude, kao što to pišu novine. Ne, gospodo, mi smo nevini. Mi u Haag ne idemo da bismo tu nevinost dokazali. Mi tamo idemo poraziti one koji nas optužuju«, kazao je Praljak pred tristotinjak nazočnih.

Među okupljenima moglo se prepoznati Miroslava Tuđmana, Peru Kovačevića, Krešimira Ćosića, Markicu Rebića, Božu Rajića, Ivicu Vrkića, Stanka Soptu i Ivana Tolja. Čuli su se i Matoševi stihovi »... ta mora što nas tlači, to je izdaja...«.

Novinarsko pitanje: »Kako se osjećate« Praljak je nazvao glupošću. »Kakvo je to pitanje? To nije upit za čovjeka, za sve nas kojima je sasvim jasno da će optužnice pasti u vodu. Idemo dragovoljno bez obzira što nas optužnica na onakav način oglašava krivima. Krvavo smo radili za Hrvatsku, krvavo za Bosnu i Hercegovinu. Obučili smo Muslimane i naoružali ih. Tuđman je stoput razgovarao s Izetbegovićem, a ne kao Silajdžić koji je obilazio Beograd i tvrdio kako bi on, da nema Izetbegovića, mirno mogao piti kavu s Miloševićem. Tako stoje stvari, moja gospodo«, grmio je Praljak.

Na kraju je poručio novinarima da pozdrave svoje urednike i iskoriste vrijeme do njihova povratka iz Haaga kako bi se napisalo sve hrabro i pošteno što je učinjeno u ratu, nasuprot onim crnim sitnicama iz kojih je Haag »napisao povijest«.

Bruno Stojić i Berislav Pušić nisu davali nikakve izjave. Jadranko Prlić, kome se na trenutak u gužvi zagubila prtljaga, vrlo je odmjereno rekao: »Bio sam u Sarajevu kad su mi telefonom javili da bih trebao doći u Zagreb i podići optužnicu. Zašto su optužnice uručene u Zagrebu, ne znam. Trebalo bi pitati one koji su se tako dogovorili«. A onda je drugoj grupi novinara dodao: »Ne idem u Haag da bih tamo branio Hrvatsku. Moj je cilj dokazati da sve što sam radio radio sam za bolju i moderniju Bosnu i Hercegovinu«.

Na toj sjednici odvjetnici mogu podnijeti zahtjev za oslobađanjem od pritvora do početka suđenja. Kako u Haagu nema obvezujućih rokova, ne zna se kad bi sudsko vijeće o podnesenim zahtjevima moglo raspravljati. Ono što se zna je da na toj sjednici, koja ima karakter statusne – znači da se odlučuje o procesnom položaju optuženika i drugih stranaka pred sudom, a u povodu podnesaka koji su dani vijeću sudaca na odlučivanje – i suprotna strana, Tužiteljstvo, ima pravo izjasniti se o podnescima obrane.

Suci sve to uzimaju u postupak i u nepoznatom roku odlučuju. Dotad se na svu šestoricu optuženika primjenjuje pritvorski režim u skladu s u Zagrebu potpisanim pristankom. Ovisno o odluci Suda, optuženici se puštaju na uvjetovanu slobodu pod kontrolom i haaških i nacionalnih tijela nadzora u prebivalištu koje optuženik prijavi. Odnosno, ako je odluka negativna, optuženici ostaju u Scheveningenu u pritvorskom režimu i čekuju početak glavne rasprave.

V. R.