HAAG – Dan prije prvog pojavljivanja šestorice optuženih bivših visokih dužnosnika Herceg-Bosne, haško tužiteljstvo skinulo je pečat s jedinstvene konsolidirane optužnice u kojoj se optuženike u 26 točaka tereti za zločine protiv čovječnosti, teške povrede ženevskih konvencija i kršenje ratnog prava i običaja počinjene progonom više desetaka tisuća Muslimana i drugih nehrvata, ubojstvima, silovanjima, deportacijama, zatočenjem civila, nečovječnim i okrutnim postupanjima, uništavanjem imovine, razaranjem, uništavanjem vjerskih i objekata za obrazovanje, pljačkom te protupravnim napadima i teroriziranjem civila.

Dio optužnice koji je već izazvao raspravu u javnosti odnosi se na kvalifikacije za zločinački pothvat. Naime, optuženicima se stavlja na teret da su od studenoga 1991. do travnja 1994. godine sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u cilju vojnog i političkog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja Muslimana i drugih nehrvata s onih dijelova teritorija BiH na koje je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna imala pretenzije, odnosno na one dijelove tog teritorija koji su trebali biti pripojeni Hrvatskoj ili biti s njom najuže povezani. Prema konsolidiranoj optužnici, zločinačkim poduhvatom namjeravalo se okrupniti hrvatski teritorij na granice Banovine Hrvatske, s tim da su Hrvati na tom području trebali politički i demografski dominirati.

Činjenični opis optužnice počinje proglašenjem HZ Herceg-Bosne 18. studenoga 1991. godine na teritoriju dvadesetak općina te osnivanjem HVO-a u travnju 1992. godine. Potom se spominju prvi sukobi HVO-a i Armije BiH u Novom Travniku i Prozoru, a potom i neuspjeli Vance-Owenov plan poslije kojeg su, kada vlada BiH nije pristala na zahtjeve HZ HB-a, snage HVO-a započele s kampanjom progona, uhićenja i vojnim akcijama protiv Muslimana.

Također ih se tereti za primjenu sile, zastrašivanja i teror, oduzimanje i uništavanje imovine, zatvaranje, prisilno premještanje i deportacije, prisilni rad i korištenje zatočenih kao živog štita. »Uslijed kampanje progona i etničkog čišćenja muslimansko stanovništvo je u mnogim dijelovima Herceg-Bosne znatno reducirano, a oni koji su ostali bili su pod dominacijom tijela vlasti snaga HB/HVO-a, što je bio plan i namjera udruženog zločinačkog pothvata, a time i optuženih«, navodi se izričito u optužnici.

Osim toga, u optužnici se posebno obrađuju posljedice te kampanje u općinama Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš te logori HVO-a Helidrom, Vojno, Dretelj i Gabela. Zatočenici koji su bili smješteni u logorima i zatvorima u Herceg Bosni bili su podvrgnuti nehumanim uvjetima, bili su maltretirani, prisiljavalo ih se na rad u opasnim uvjetima, a dio ih je pogubljen po prijekom postupku. U logoru Helidrom, navodi se u optužnici, istodobno je bilo zatočeno najviše 6.000 osoba, u Dretelju 2.270, u Gabeli oko 1.200 osoba.

Optuženike se tereti po zapovjednoj i individualnoj kaznenoj odgovornosti, a svaki od njih, posebno se ističe na kraju optužnice, bio je svjestan i značajan član poduhvata i imao je bitnu ulogu u uspostavljanju, podržavanju i upravljanju sistema zlostavljanja koji se sastojao od mreže zatvora, koncentracijskih logora i drugih zatočeničkih centara koji su se koristili za sistematsko hapšenje, pritvaranje i zatvaranja tisuća Muslimana u surovim uvjetima. Također se navodi da su svi optuženici imali bitnu ulogu u uspostavi sistema deportacije u druge države ili u dijelove BiH na koje Herceg Bosna nije imala pretenzija.

S. ABRAMOV