Ako je MMF mogao progovoriti o osvajanju Iraka kao o prijetećem porazu Zapada, nije li krajnji čas da Vlada i Sabor – baš u sjeni kaosa u Iraku – javnosti predstave sve argumente, i za i protiv, namjeravanog i tobože skorog pristupanja NATO-u i Evropskoj uniji

O osvajanju Iraka i njegovim posljedicima – eksploziji novih, nepredvidivih rizika od razornih terorističkih kontri širom Amerike i Evrope – oglasio se, napokon, i Međunarodni monetarni fond, kao najmoćniji zaštitnik interesa globaliziranog, američko-evropskoga kapitala, i to u svom friško tiskanom Godišnjem izvještaju o financijskoj stabilnosti u svijetu.

MMF – svedimo tu slojevitu studiju na samo jednu rečenicu – upućuje Americi i Evropskoj uniji, ali i svim njihovim ratnim saveznicima i tranzicijskim satelitima (među kojima je i Hrvatska) sljedeću, gotovo paničnu poruku: »Novi teroristički udari, poput madridskoga, ugrozit će financijsko tržište i sve vodeće svjetske burze, te zahuktalu američku i tek oporavljenu EU-ekonomiju sunovratiti u novu recesiju, s još težim posljedicama za njihove trgovinske partnere i investicije u tranzicijskim zemljama srednje, južne i istočne Evrope.«

Iako je vrh MMF-a i uoči američko-britanskog napada na Irak bio dobro obaviješten o razmjerima i krajnjim ciljevima te okupacijske avanture, ležerno je odšutio svoje, sve dok zbog »vijetnamizacije« tog rata za iračku naftu, i osobito zbog izostalih dobitaka i poslova krupnog američko-britanskoga kapitala, nisu u pitanje došle ukupne kalkulacije okupacije Iraka iz interesnog kuta globaliziranog biznisa. MMF-ovi se analitičari prave pomalo blesavi, i ne nalaze još nikakvu vezu između osvajačkoga razaranja i mrvljenja naftonosnoga Iraka po svim njegovim ekonomskim, vjerskim, socijalnim i ekološkim šavovima, i podjednako samouništavajućih i tragičnih terorističkih kontri izvan Iraka, a ne samo u pokušajima oslobodilačkih akcija na uzavrelom iračkom (st)ratištu.

MMF nije zabrinut zbog dugoročnog slamanja iračke ekonomije, niti zbog golemih poslovnih i investicijskih rizika u arapskom dijelu svijeta, nego samo kalkulira kolike bi premije rizika taj kaos u Iraku mogao nanijeti na dolarsku imovinu globalnih investitora. Nije zabrinut ni zbog toga što iračko stanovništvo pritišću i teška oskudica pitke vode i zdrave hrane, pa čak i benzina, nego je uspaničen zbog toga što će novi teroristički udari destabilizirati vodeće svjetske financijske burze »preko svih razumnih očekivanja«.

Kao odgovor na posve očite visoke rizike za globalizirani biznis, MMF će – kako najavljuje s više razina odlučivanja – zaoštriti uvjete suradnje sa svim »ranjivijim« članicama, a osobito s onima koje su ionako u dubokoj dužničkoj, strukturnoj ili tranzicijskoj krizi (kakav je aktualni hrvatski slučaj). Tome se priključuje i EU, koji će – nakon skorog prvosvibanjskog proširenja za deset novih članica – sa svoje strane zaoštriti igru prema novim kandidatima za Uniju (među kojima je i Hrvatska, koja to ovih dana najslikovitije vidi u ucjenjivačkim pregovorima o Protokolu 7, na temelju kojeg bi, da bi tobože bila zrelija za EU, morala razoriti većinu ostatka vlastite poljoprivredne, stočarske i ribarske ponude).

Iskazujući s neobičnim zakašnjenjem i svoje javno protivljenje cjelini ekonomske politike, koja Hrvatsku nezadrživo gura u prezaduženost, rasprodaju vlastite imovine strancima i u kronično tešku socijalnu dramu, guverner HNB-a Željko Rohatinski je u više poteza unazad 15-ak dana uputio i paničan i prijeteći apel Hrvatskom saboru i Vladi, od kojih traži da se suoče sa stvarnim ekonomskim stanjem i trendovima. U skorim pregovorima s MMF-om o novom stand-by sporazumu, Rohatinski će morati ili s Vladom i Ministarstvom financija uskladiti igru, ili zaigrati solo, ili dati neopozivu ostavku, jer je mala vjerojatnost da bi uz nepromijenjenu Vladinu politiku mogao potpisati nova, »postiračka« MMF-ova ograničenja monetarnoj i tečajnoj politici.

U takvom okviru Hrvatska je danas suočena s nužnim preispitivanjem svojih strateških ciljeva – pristupanja NATO-u i Evropskoj uniji – o kojima ne samo da nije proveden nikakav referendum, nego ni poštena javna ili parlamentarna rasprava, sa svim kalkulacijama troškova i koristi na kratki, srednji i dulji rok, kao i s kalkulacijama alternativne opcije. Uđe li u NATO, HV ide i u Irak, uđe li u EU, i poljoprivreda je na koljenima. Postane li meta terorista, Hrvatska će u novu depresiju, izgubi li i ostatke svoje poljoprivrede, bit će prava kolonija.