Kad nesretnici upadnu u duboku rupu, u očaju će gaziti jedan po drugome ne bi li se što prije dočepali izlaza. Upravo su to učinili oni koji su medijima dostavili videokasetu sa sastanka generala Ante Gotovine s vojnim vrhom u Kninu, dan nakon Oluje. Snimka na kojoj Gotovina vrlo oštro upozorava vojne dužnosnike da što prije uvedu red u oslobođeni grad, u pravnom smislu ne spašava Gotovinu, koliko tereti Ivana Čermaka. I dokazuje da je započeo rat odvjetnika i skrivenih jataka oko optužnica protiv Gotovine, Čermaka i Markača. Da se i ne priča o kanalima kojima je navodno izgubljena kaseta dostavljena medijima, upravo uoči odluke Haaškog suda o puštanju iz pritvora Čermaka i Markača.

Na dan kad je Ivan Čermak 1995. godine stigao u Knin u ulozi civilnog upravitelja, Gotovina je sazvao sastanak i oštro se okomio na vojne zapovjednike zbog nereda koji je vladao u gradu uoči dolaska državne delegacije na čelu s Franjom Tuđmanom. Međutim, u tom živopisnom i medijski atraktivnom obraćanju, zapovjednik Sektora Jug ni jednom riječju nije pozvao na zaštitu civilnog srpskog stanovništva. Gotovina je usput spomenuo pljačkaše, ali ta zabrinutost najviše je, čini se, bila motivirana dojmom koji će ostaviti pred Tuđmanom. Pozivao je da se s ceste uklone mrtve mačke, nađu križ i barjak, ali ne i da se zaustave zločini u okolnim selima.

I ako snimka ne pomaže Gotovini, može odmoći drugom haaškom optuženiku, Ivanu Čermaku. Onaj tko je dostavio kasetu medijima, želio je svu odgovornost za zločine nakon Oluje s Gotovine svaliti na Čermaka, koji je tog dana preuzeo kontrolu nad Kninom. Čermakov branitelj Čedo Prodanović skoro je dobio slom živaca kad je vidio snimku. Uspio je tek izjaviti kako "senzacionalističke afere prije donošenja odluke o puštanju nikako ne pomažu optuženicima, već samo podižu tenzije". Gotovinini dušebrižnici očito nisu toliko marili za svog heroja, koliko su željeli pronaći drugu žrtvu koju će nagaziti u želji da se iskobeljaju iz rupe.

Kako to obično biva u hrvatskoj javnosti, odmah se postavlja pitanje kako je ta kaseta "pronađena" upravo u ovom trenutku. Žarko Puhovski, predsjednik HHO-a, upitao se tko zapravo kontrolira dokumente i kako je moguće da se dokumenti od velike nacionalne važnosti pojavljuju ili nestaju po ovoj ili onoj političkoj potrebi. Snimatelj kninskog sastanka tvrdio je da je snimka odavno arhivirana, ne znajući kako je odjednom ugledala svjetlo dana. Neki sudionici sastanka potvrdili su autentičnost snimke i nisu bili iznenađeni njenom objavom. Političkim kuloarima pronijelo se nekoliko kalkulacija o tome tko je tu kasetu sad dostavio medijima i s kojom namjerom. Nabrajaju se svi "uobičajeni sumnjivci", uglavnom iz redova ljudi koji zastupaju Gotovinu, dok se motivi za podvaljivanje Čermaku, osim spašavanja Gotovine, uglavnom svode na dva ključna: osveta zbog mirne predaje Haagu i odmazda zbog višestrukog davanja iskaza haaškim istražiteljima koji su iz njih crpili inspiraciju za širenje istrage.

Na snimci objavljenoj na Novoj TV vidi se da se Gotovina trudi ukoriti svoje časnike zbog raznih stvari, ali ne i zbog zločina. Trudi se popraviti mnoge nedostatke i stati na kraj bezakonju, ali iz krivih pobuda. Konačno, ako mu je već i bilo toliko stalo da se uvede red, zašto u tome nije uspio? Odnosno, zbog čega nisu spriječeni i procesuirani brojni zločini? Zar su za to bili odgovorni svi prisutni na sastanku, osim samoga Gotovine? Odvjetnik Goran Mikuličić ističe da, ako je Gotovina imao moć naređivati časnicima, onda je imao i moć da procesuira zločine.

Gotovinin intervju Nacionalu mogao se pokazati korisnim za njegov status pred Haaškim sudom. Imao je priliku odreći se političke desnice, mogao se priznanjem Haaškog suda izboriti za obranu sa slobode, no prilika je propala. Od svega toga, od snimke do intervjua, ostala je tek ljaga na hrvatskoj državi. Nakon intervjua Nacionalu postalo je jasno da se državni vrh zajedno s tajnim službama angažirao oko Gotovine, pravdajući se istodobno da ne znaju gdje se skriva. Gotovina time nije toliko izgubio na svom pravnom statusu, koliko je hrvatska država izgubila na ugledu pred Haaškim sudom. I konačno, po objavljivanju ove snimke netko će se opet upitati kontrolira li hrvatska država sve dokazne materijale koji kolaju obavještajnim podzemljem i odvjetničkim kancelarijama.