Na Uskrs 2004. godine naš izmučeni narod u dobroj vjeri je proteklih sto dana nove vlasti očekivao pozitivan demokratski prevrat u Hrvatskoj prema moralnoj, duhovnoj i materijalnoj obnovi naše domovine, naših ratom uništenih i oskvrnjenih domova i procvat zemlje Hrvata koja je kroz stoljeća borbe protiv nepravde, zlih tuđinaca i bezobzirnih osvajača, koji su nasrtali na naše granice i dijelili našu zemlju i narod, bila predziđe kršćanstva. Malo koja zemlja na kugli Zemaljskoj prekrivena je tolikim grobovima nevinih pravednika kao Lijepa naša, i malo koji narod oplakuje bezimene grobove mnoštva Hrvata u Hrvatskoj najbližem susjedstvu koje su nevjernici 1945. godine šibali na križnom putu i nabili na križ.

Hrvatskom, nažalost i danas vladaju oni koji hule i ne poštuju Svevišnjega. Obmanjuju narod i vode ga u zabludu, ravno u propast. Bezobzirni su i bešćutni, jer im ništa nije sveto. Prodaju svoju domovinu i slobodu kao što je Juda prodao Isusa. Ne vraćaju oteto, ne otvaraju nova radna mjesta, ne suzbijaju siromaštvo a uništavaju hrvatsko selo. Pilat sjedi na Zapadu i pere ruke od svega dok istovremeno uživa u plodovima našeg znojnog rada. Nije slučajno moralna vertikala 20. i 21. stoljeća, Sveti otac papa Ivan Pavao II, ne jednom za hrvatski narod rekao da je istinski vjernički narod koji vjeruje u Boga, i jedan od rijetkih preostalih europskih naroda privržen evanđeoskim porukama. Francuska ima deset puta više Crkvi i zabilježenih katolika, ali Crkve u Parizu stoje prazne, još malo pa će postati muzeji jednog davnog kršćanskog naroda zvanog Francuzi. Nije slučajno da je upravo jedan Francuz predvodnik izbacivanja Boga i kršćanstva iz predloženog Ustava Europske Unije. Pao je Berlinski zid ali nije pao neokomunizam, materijalizam, hedonizam i liberalizam koji porobljavaju našu domovinu, u kojoj je još uvijek na snazi protuustavni zakon o pobačaju iz razdoblja komunističke Jugoslavije, dok istodobno hrvatski narod izumire i nestaje.

Nije sve hrvatsko u Hrvatskoj što se hrvatskim naziva. Bitna su djela i jedino ona predstavljaju dokaz nečega i nekoga. Gdje su djela naših političkih pastira iz Banskih dvora sa Trga Svetog Marka u Zagrebu, ili iz Titove vile na Pantovčaku? Molimo Vas, ako mislite da ne vidimo dobro, ukažite nam na našu “zabludu”, danas ima izvrsnih domaćih optičara koji nam mogu preporučiti odličnu dioptriju. Međutim, vjerujemo da smo u pravu jer smo se uvjerili. Nas, istinske pravaše i hrvatske branitelje, koji su zahtijevali nezavisnost Hrvatske i slobodu hrvatskog naroda, koji smo sve učinili da se Hrvatska otrgne iz smrtnog zagrljaja Titovog jugo-komunizma i Strossmayerove Juge, i koji smo tome i sami doprinjeli, nas ponovo zatiru. Oni koji su do jučer bili anti-Hrvati i anti-Europljani, danas su najveći domoljubi i nema većih Europljana od tih “Hrvatina”. Međutim, nisu to oni koji su zgriješili pa se iskreno pokajali i progledali. Ostali su i dalje dobre sluge lošim stranim gospodarima. I s njima imati zajedničku budućnost? Samo pravedna država, koju trebamo stvoriti i oživotvoriti, pravi je korak ka sretnoj i mirnoj budućnosti naše djece i nas. Da su hrvatski branitelji 1991. godine čekali AVIS kao što danas stanovnici Banskih dvora čekaju AVIS poput dolaska Mesije, dobili bi od srbo-četničke i komunističke armade “avis” po glavi - stanovnika.

Bog i Hrvati ! Hrvatska Hrvatima!

Zagreb, 9. travnja 2004. godine.

Dobroslav Paraga, Predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.