Jedan od mogućih ciljeva objave kasete je i pokušaj da se Sanaderov mandat zaljulja na haaškome valu, jer sve što tužiteljica i Sud poduzmu, opisat će se kao Sanaderov grijeh / Njegov prethodnik Račan to je iskusio jer je bio »komunjara« / Sanader to prolazi zato što je svojedobno pobijedio u frakcijskim bitkama unutar HDZ-a

ZAGREB, 8. travnja – Scenarij je poznat: novine su najavile da će Carla del Ponte prije službenog objavljivanja stava Europske komisije o avisu za Hrvatsku izreći svoj stav o kvaliteti suradnje Zagreba i Haaga. Uoči tužiteljičina nastupa pred, vjerojatno, diplomatskim zborom u Haagu, odjednom se pojavila famozna kaseta. Snimljena na kraju »Oluje«, 6. kolovoza 1995. godine, registrirala je ljutnju vojnika koji je dovršio posao (oslobođenje Knina) pred skupinom zapovjednika od kojih polovica tek stupa na dužnost uvođenja reda i državne vlasti na tom području.

Zašto je Gotovina bio ljutit? Prema nekim nagađanjima, stoga što su kninske ulice bile prepune krepanih mačaka, a bilo je premalo zastava i pozdrava predsjedniku Tuđmanu i stranim ambasadorima. Tako jedni čitaju kasetu i njezin ispis u novinama. Drugi tvrde da je Gotovinina ljutnja upućena vojsci koja se ponaša razmaženo i pljačkaški, dakle da zapovjednik Južnog bojišta radi baš ono što haaška optužnica protiv njega tvrdi da nije činio.

Govori li sadržaj kasete u prilog Gotovini, kako to lakonski tvrde njegovi odvjetnici Ante Vukorepa i Luka Mišetić? Ne ide. Prvo, kaseta pokazuje kako je Gotovina znao da na terenu pod njegovim zapovjedništvom ima i događaja koji ne idu na čast jedinica kojima zapovijeda. To pod uvjetom da se žestio baš zbog paljevina, granatiranja, pljačke i ubojstava.

Nadalje, objava kasete Gotovini ne ide u prilog jer scena sa sastanka potvrđuje da je baš on bio apsolutno prvim čovjekom na tom teritoriju, pa i za one zapovjednike koji su tek došli u Knin. Za Ivana Čermaka, prije svih.

Drugo, sadržaj videozapisa nije povoljan ni za Čermaka. Šef Knina nakon »Oluje« je pod teretom optužnice već u Haagu, iščekujući što će reći Sud na njegov zahtjev da bude na slobodi do početka suđenja. Od nereda po ulicama i ponašanja vojske pa nadalje, sve ide »njemu u grijeh« jer, valja podsjetiti, Gotovina ubrzo nakon tog sastanka odlazi iz Knina. Znači li to da Čermak mora odgovarati i za »razmaženu vojsku pod Gotovininim zapovjedništvom« ili za svoje vojnike koji su tek došli na kninski prostor?

Objava kasete ne ide u prilog Hrvatskoj. Pustimo li Carlu del Ponte i što ona ima reći (a reći će i spomenut će Gotovinu i njegovo gotovo trogodišnje bježanje u kontekstu lošem za Hrvatsku, to je sigurno), loše je što se Hrvatska i njen predsjednik, premijer, parlament i ostali dužnosnici moraju izjašnjavati tako da od dva ponuđena scenarija odaberu jedan. I time omoguće da i dalje prevladava ambicija ljudi oko Gotovine da njegovu nevinost dokazuju na sve načine, ali daleko od Haaga.

Što se u tim okolnostima može dogoditi? Prvo, da Carla del Ponte i kasetu stavi na »račun Zagreba« i negativno ocijeni razinu hrvatsko-haaške suradnje. Drugo, da Sud pod dojmom igara s kasetom odbije Čermakov zahtjev za puštanjem na slobodu do suđenja. U zemlji u kojoj se na Sanaderov i račun vlasti koju predvodi govori da je »izdajica na čelu izdajničke Vlade koja kao na traci šalje generale u Haag«, negativna ocjena tužiteljice i odbijanje Čermakova zahtjeva povod su za usklik: »Ha, što smo vam rekli«.

Dakle, jedan od mogućih ciljeva objave je i pokušaj da se Sanaderov mandat zaljulja na haaškome valu, jer sve što tužiteljica i Sud poduzmu, opisat će se kao Sanaderov grijeh. Njegov prethodnik Račan to je iskusio. Zato što je bio »komunjara«. Sanader to prolazi zato što je svojedobno pobijedio u frakcijskim bitkama unutar HDZ-a. Na tom političkom prostoru valja tražiti one kojima odgovara da se ovako poigravaju haaškim optuženicima i državom, »vlasnike« kasete koji je baš sad puštaju u promet.