Vjesnik: 09. 04. 2004.

Tuđman: Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama

Sadržaj razgovora - koje, čini se, ima i haaško tužiteljstvo - šokantan je u kontekstu optužnica protiv šestorice Hrvata koje se optužuje da su se, zajedno s Tuđmanom, Šuškom i Bobanom, udružili u zločinačkom pothvatu u BiH / Naš cilj od početka nije bio održanje BiH kakva je danas. To hrvatskoj politici ne odgovara, jer bi hrvatska politika na taj način bila stalno i neprestano frustrirana gubitkom i demografskim i teritorijalnim u BiH, rekao je Tuđman na sastanku s izaslanstvom HDZ-a BiH 27. prosinca 1991.

ZAGREB, 8. travnja – Tjednik Feral Tribune objavio je izvatke iz sedam transkripata razgovora hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana s raznim izaslanstvima HDZ-a BiH i HVO-a, od 1991. do 1995. godine.

Sadržaj objavljenog je šokantan u kontekstu haaških optužnica protiv šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata koje se optužuje da su se, zajedno s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Matom Bobanom, udružili u zločinačkom pothvatu u BiH.

Zamjenik glavne urednice Feral Tribunea Ivica Đikić potvrdio nam je da su stenogrami autentični i da ih je pet od sedam prvi put objavljeno. Nije htio reći kako je redakcija došla do tih materijala, ali nam je potvrdio da »njima sasvim sigurno raspolaže haaško tužiteljstvo«.

Serija izjava predsjednika Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i predsjednika Herceg-Bosne Mate Bobana – kojima će haaški tužitelji sigurno dokazivati Tuđmanove planove o podjeli BiH i pripajanju jednog njenog dijela Hrvatskoj, počinje naglascima sa sjednice Vrhovnog državnog vijeća, 8. lipnja 1991.

»Ako idemo u smislu osamostaljenja Hrvatske, bilo u savezu, bilo u potpunom osamostaljenju, te i takve granice Hrvatske, kakve su one danas, one su apsurd, one su nemoguće i u smislu upravno-prometnom, a kamoli u smislu bilo kakve zaštite tih granica Hrvatske.

Prema tome, i s našega gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, je li, jer je uspostavljanje Bosne, granica Bosne i Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18 stoljeća«, kazao je Tuđman, među ostalim, na tom lipanjskom sastanku.

A na sastanku s izaslanstvom HDZ-a BiH 27. prosinca 1991. hrvatski je predsjednik bio još određeniji u pogledu sudbine BiH pa je, kako prenosi Feral, među ostalim rekao:

»Jedan od naših ljudi Bosni je napravio neki prijedlog o takvom jednom razgraničenju gdje bi hrvatska područja i ona koja ste vi obuhvatili u ovoj zajednici Herceg-Bosna i u Zajednici Hrvatske Posavine, gdje bi vjerojatno Hrvatskoj u slučaju razgraničenja, osim te dvije zajednice vjerojatno još pripala zbog geopolitičkih razloga i cazinska i bihaćka krajina. To bi bilo gotovo optimalno zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa, ne samo sada nego i za budućnost, a iz preostalog dijela gdje bi ostali pretežito i Muslimani i jedan dio Hrvata katolika, mogla bi se oko Sarajeva stvoriti jedna državica koja bi podsjećala na onu povijesnu zemljicu Bosnu, koja bi bila, znači, tampon onda između tog razgraničenja Srbije i Hrvatske, a koja bi se nužno onda u takvim uvjetima u većoj mjeri oslanjala na Hrvatsku«.

Da će se i za optužbu o proširenju Hrvatske na račun BiH, a prema uzoru na Banovinu Hrvatsku, na Haaškom sudu naći dokaza svjedoče i sljedeće Tuđmanove riječi s istog sastanka u prosincu 1991.:

»Naš cilj, naš cilj od početka nije bio održanje takve BiH kakva je ona danas. To hrvatskoj politici u biti ne odgovara, jer bi hrvatska politika na taj način bila stalno i neprestano frustrirana gubitkom i demografskim i teritorijalnim u BiH. Prema tome, u krajnjem, mi smo težili i nismo zato slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava Banovinu Hrvatsku. Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama«.

Koliko je MORH bio angažiran u ratu u BiH govore riječi ministra obrane Gojka Šuška sa sastanka predstavnika srednjobosanskih općina, HVO-a i Herceg-Bosne s Tuđmanom, 8. ožujka 1993.:

»Ja ne dijelim od budžeta Ministarstva obrane ništa Vitez od Osijeka, Gospića, Ljubuškog, tako da se razumijemo. Ono što je na raspolaganju Ministarstva obrane, to je jednako podijeljeno i za Šamac, za Derventu i za Osijek, Vukovar i za Vitez i sve druge općine koje su u sklopu«.

Iz obilja izjava koje objavljuje Feral izdvajamo i slijedeću koju je Tuđman izrekao na sastanku s izaslanstvom HVO-a Posavine te općina Ravno, Čapljina i Stolac, 21. rujna 1993.:

»Strateški gledano, nama zaista ne bi bilo u interesu da nam, ako su naselili toliko tamo Srba, ili bez obzira gdje su ti Srbi otišli iz Hrvatske, a jesu otišli – da nije vjerojatno otišlo kako oni govore, 250 tisuća, ali 100 tisuća je napustilo Hrvatsku... Prema tome, strateški gledano, sa gledišta hrvatskog naroda, da ih vraćaju u Hrvatsku, ne bi nam bilo u interesu. Prema tome, nama bi bilo u interesu da te prognane ljude, Hrvate iz Bosanske Posavine, pametno naselimo u onim hrvatskim područjima gdje bi se najlaganije prilagodili, i gdje nam trebaju zbog demografske politike«.

Željko Peratović