Uglavnom, Dennis MacShane beskompromisno u ime britanske vlade poručuje Hrvatskoj da neće ući u EU dokle god ne počne surađivati s Haagom. Njegove izjave prestale su izazivati zgražanje u hrvatskoj javnosti, sve dok intervjuom u Jutarnjem listu nije stvari doveo do apsurda: poručio je da Britanija neće glasovati za hrvatski avis sve dok Gotovina ne bude uhićen.

MacShane više ne spominje ostale aspekte hrvatske politike. Ne uvažava činjenicu da je Hrvatska u samo tri tjedna Haagu izručila osam svojih državljana. Ignorira zadovoljstvo haaškog Tužiteljstva zbog suradnje s hrvatskom Vladom. Ne spominje čak ni mogućnost da bi Britanija mogla podržati Hrvatsku ako Del Ponte pozitivno ocijeni njezinu suradnju s Haagom. Ništa od toga. MacShane se u ime britanske vlade postavio iznad suda i međunarodnog prava. Britanija izravno ucjenjuje Hrvatsku samo zbog jednog bjegunca od pravde. Nema Gotovine, nema avisa.

Britanija se dosad nastojala postaviti principijelno, bez obzira na kritike u hrvatskoj javnosti. Međutim, MacShane je te kriterije razvukao preko svih granica. Pretjeravši tvrdnjom da su Britanci "vrlo stara nacija s tradicionalnim smislom za pravdu i čast". Zemlja koja je u kolonijalnoj vlasti držala gotovo pola kontinenta, iza koje su ostale brojne žrtve i povijesne nepravde, kao i nerazjašnjena uloga njezinih časnika u akcijama od Palestine i Bleiburga, od Falklanda do Iraka, sada se uzdiže u poziciju ne samo političkog nego i moralnog arbitra. Osim toga, MacShane postavlja pred Hrvatsku nemoguć zadatak da pronađe Gotovinu čak i ako se on nalazi izvan njezinih granica, želeći time amnestirati inozemne, pa i britanske tajne službe, koje su potpuno zakazale u potrazi za Gotovinom.