Jer, kada glasnogovornik Vlade Ratko Maček kaže da je Sanaderu priznanje stiglo za njegov cjelokupni kulturni rad i dosege te »ne samo kao premijeru, nego općenito uspješnom političaru«, onda se radi tek o još jednom pokušaju obmanjivanja i impresioniranja onih birača kojima se ne može ugoditi ni na kakav drugi način osim projeciranjem lažnih veličina kao što su »Amerika« i »počasni doktorat«. Sanader će, kažu u Vladi, počasni doktorat primiti tijekom svog sljedećeg boravka u SAD-u, a to će najvjerojatnije biti u lipnju ove godine.

Sveučilište u Philadelphiji je privatna ustanova koju trenutno pohađa oko 3.500 studenata iz tridesetak zemalja. No čemu lagati hrvatsku javnost informacijom o doktoratu koju je uputio predsjednik Sveučilišta James P. Gallagher, u čijem pismu stoji, kako se tim »priznanjem želi još jednom potvrditi dobre povijesne, socijalne, kulturne i političke veze dviju zemalja«? Je li se i Sanader, na nagovor svog proamerički nastrojenog ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, koji još uvijek u toj istoj zemlji školuje svoju djecu i otplaćuje kredite, dao navući na onaj tanki led na koji se navukao i pokojni Franjo Tuđman, kojem su slične »počasne doktorate«, poput onih kupljenih za ponešto švicarskih franaka, ili pak zelenih dolara, uz dodatno rukovanje u hodnicima Bijele kuće s američkim predsjednikom »u prolazu«, namjestili upravo njegovi »savjetnici« poput Žužula i Sanadera?

Ukoliko je Sanader spao na stjecanje popularnosti počasnim američkim doktoratima, koji nikom relevantnom članu hrvatske i američke akademske zajednice ništa ne znače, onda je njegov politički rejting zaista ozbiljno ugrožen. Mora li se aktualni premijer lažno hvaliti besprizornim »sveučilišnim titulama« Philadelphije, kada već nije njezin ulični filmski junak poput Toma Hanksa ili pak, glazbeni, poput legendarnog istoimenog hita Brucea Springsteena? Spašava li to Sanader »problematičnim počasnim doktoratom« svoju vladavinu i svoju stranku HDZ, onime što to nije uspjelo slavnom filmskom Oskarovcu od onoga virusa, svijetu medicine još nedokučivom – HIV-u?

– Pa se onda još hvaliti: ja sam veliki Hrvat, kršćanin, katolik – a činim nepravdu u ime hrvatskog naroda. To je grijeh. To je hipokrizija. Od hrvatskog političara očekujem da se zauzima i za nehrvata, i od katoličkog političara za nekatolika. Od svakog političara očekujem da se zauzme za opće dobro, a ne za svoj uski interes. Ali krivi su i oni koji dopuštaju da ljudi tako uskih pogleda budu na vlasti. Što će takvi na vlasti?

Ima li se što još dodati ovim riječima kandidata za Nobelovu nagradu za mir, banjolučkog biskupa Franje Komarice, kao poruka našim političarima u svim prigodama?