Prijeti li Hrvatskoj veliki gospodarski potop, ako 20. travnja Evropsko povjerenstvo jednoglasno ne odluči o pozitivnom avisu, koji bi bezuvjetno i bez odgode, preporučio Evropskom vijeću primanje Hrvatske u status kandidata za punopravno članstvo u Uniji, te odredio i početak pregovora?

Ili će u željenom slučaju pozitivnog avisa pod ovim komadom evropskoga neba gotovo trenutačno poteći i med i mlijeko, a Hrvatska – poput Irske (koja je dostigla i punu zaposlenost) ili Litve (koja je lani povećala BDP za više od devet posto, kao i svjetski razvojni lider, Kina) – prerasti u novoga gospodarskog tigra?

Sanaderova je vlada gotovo svu svoju energiju usmjerila na vanjsku politiku, računajući da formalnim uspjesima i novim međunarodnim obvezama zamagli stvarne probleme, te njihovo rješavanje prepusti silama odozgo i sa strane. Dobije li pozitivan avis Evropskog povjerenstva već 20. travnja, od toga će nastojati napraviti medijsku samohvalu, zanemarujući činjenicu da je tek prije 120 dana došla na vlast, i da sama nije ni mogla ništa bitnog u ovdašnjoj gospodarskoj i pravnoj slici promijeniti na bolje, nego samo dovršiti proceduru započetu u Račanovu kontroverznom četverogodištu. Dakle, isto važi i u suprotnom slučaju: ne dobije li pozitivan EU-avis, neće to biti njezin grijeh ni propust, nego rezultanta Račanova četverogodišta u Banskim dvorima i velike EU-igre s Hrvatskom kao dijelom projektirana Zapadnog Balkana.

Dobije li Hrvatska ipak taj avis, i to željenoga 20. travnja, EU će joj s različitih pregovaračkih adresa nametnuti nove obveze: u liberalizaciji tržišta nekretnina (na redu je potražnja za jadranskim biser-otocima!), u ubrzavanju privatizacije preostalih kvalitetnijih komada državnih poduzeća, u odgodi pa i poništavanju saborske odluke o proglašenju zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa na Jadranu, u razgraničavanju Savudrijske uvale ili Piranskog zaljeva po crti sredine, u što bržem i galantnijem potpisivanju Protokola 7, kojim će nova EU-hrana preplaviti domaće tržište i zagušiti ostatak hrvatske proizvodnje itd. Ne dobije li taj avis, Hrvatska će u ime istih uvjeta biti prignječena od strane EU-a, s obećanjem da bi njihovo ispunjavanje Hrvatsku moglo približiti Uniji. Zapne li bilo kada i bilo gdje bilo što od svega toga, vadit će se slučaj Gotovina ili neki njemu sličan.

Dobije li avis, hrvatska će vlast, medijski, kao svoj veliki uspjeh prikazivati i potpisivanje novog stand-by sporazuma sa MMF-om, s rigoroznim ograničenjima za državnu potrošnju i uvoz (uz rezanje investicija, plaća u javnom sektoru, mirovina, braniteljskih primanja, socijalnih izdvajanja i izdataka za vojsku). Ne dobije li avis, hrvatska vlast neće imati drugog izbora nego da sama, još žešće, sreže tu istu državnu potrošnju, uvoz i vanjski dug, kako bi osigurala urednu otplatu vanjskih dugova, pa makar to izazvalo raspad vladajuće HDZ-ove koalicije s umirovljenicima, manjinama i DC-om, ili čak prijevremene izbore.

Postoji, međutim, izlaz i iz takve drame, ali on pretspostavlja sklapanje širokog društvenog konsenzusa o Vladinoj politici u novim okolnostima (ne samo s poslodavcima i sindikatima, nego i s braniteljima, umirovljenicima, jačim udrugama), koji bi uključivao ne samo privremeno smanjivanje plaća i socijalnih davanja, nego i dodatno oporezivanje gornjih imovinskih slojeva, i stvaranje jake državne banke za poticanje izvoza, i uravnoteženje tečaja do razine poticajne za izvoz, i rat narkomafiji. Ima li Sanaderova vlada znanja i snage za proboj prema tim uskim vratima?