Iščekivanje europskog avisa pretvara se u dramolet. Sjednica Europske komisije na kojoj bi Hrvatska morala dobiti avis zakazana je za 20. travnja u Strasbourgu jer tamo zasjeda Europski parlament koji prema Europskoj komisiji tradicionalno gaji sumnjičavost i nepovjerenje. Ressentisment europarlamentaraca potječe iz činjenice što Europski parlament, jedino tijelo EU demokratskog legitimiteta neposrednog izbora, želi veće ovlasti za sebe, a Komisiju optužuje za centralizaciju moći i aroganciju. Dobro je što je Europski parlament, koji će usvoji li se napokon i Europski ustav imati veće ovlasti, izglasao preporuku Komisiji da podrži hrvatsku kandidaturu za članstvo u EU. Hoće li Komisija dati pozitivni avis, ovisi još uvijek o definitivnoj ocjeni Carle Del Ponte s kojom je već povjerenik Europske komisije za proširenje razgovarao telefonski. No hoće li ga dati baš na sjednici 20. travnja ovisi, po svemu sudeći, hoće li toj sjednici od 20. travnja pribivati nadležni povjerenici Verheugen i Patten. Jer ako jedan od te dvojice bude na službenom putu, rasprava će se odgoditi. O tome će odlučiti moćni šefovi kabineta povjerenika koji se uvijek sastaju u ponedjeljak da bi utvrdili konačan dnevni red sastanka njihovih šefova. Tako će biti i ovoga puta. Je li Carla Del Ponte zadovoljna napretkom Hrvatske u suradnji s Haškim sudom, saznat ćemo tek za tjedan dana.

Na pozitivnu klimu mogla bi značajno utjecati i pozitivna reakcija premijera Sanadera na početak pregovora o stand-by aranžmanu sa MMF-om. Za razliku od neprijateljske atmosfere kojom je za vrijeme Račanove vlade bio dočekivan predstavnik MMF-a, Sanader je mudro izjavio da nema razloga shvatiti MMF kao nekoga tko će Hrvatskoj prijetiti. »Njihov dolazak ne znači da su došli održati nam lekciju: Hrvatska i MMF su partneri i želimo svu njihovu pomoć«, rekao je Sanader. U inozemnim krugovima ova je izjava naišla na vrlo pozitivne reakcije. Europska unija drži do stajališta MMF-a, jer je MMF sastavni dio poslijeratne međunarodne institucionalne arhitekture kojoj pripada i sama EU, i unatoč jakom utjecaju razvijenih zemalja okupljenih u G7 grupaciji predstavlja »oruđe multilateralizma« za pomoć nerazvijenim zemljama s poremećenim financijama. Račanova je vlada alimentirala naivnu kvazinesvrstanu indignaciju prema MMF-u. Sanader daje naslutiti da bi MMF doista mogao pomoći Hrvatskoj, a ne dovesti je pod jaram »međunarodnih novčarskih interesa«. Novi šef misije MMF-a koji je zamijenio pitoresknog Hansa Flieckenshielda, kojemu su se zbog dugih brkova naši novinari i političari neukusno i primitivno rugali, Grk Dimitri Demekas izjavio je da je glavni cilj MMF-a smanjiti rizike kojima je Hrvatska izložena zbog rastućeg vanjskog duga. A da će to značiti smanjiti javnu potrošnju, što je svima jasno i bez MMF-a. No, opet će se pokušati manipulirati MMF-ovim porukama. Smanjivanje javne potrošnje političari iz Sanaderovog entouragea će tumačiti, kao i sindikati, kao smanjivanje postojećih plaća, dok je riječ o tome da treba smanjiti javnu potrošnju uopće. A bude li Sanader dosljedan, onda će morati posegnuti za značajnim i bitnim smanjenje neproduktivnog dijela državnog činovništva.

Neće biti dovoljno izvesti samo kozmetičko retuširanje vlade i dva ministarstva integrirati u jedno da bi se javnosti zamazale oči o »racionalizaciji vlade«, već će se morati doista reducirati prekobrojno činovništvo. Primjerice, redukcija u Ministarstvu obrane do koje inače mora doći želimo li se uklopiti u NATO-ove standarde, mogla bi biti najveći doprinos smanjenju javne potrošnje. Slično je i s drugim megalomanski ustrojenim službama, kao što je to Ministarstvo vanjskih poslova. Usporede li se brojke zaposlenih u ministarstvima vanjskih poslova zemalja u tranziciji, tada će se vidjeti da Hrvatska spada u zemlje s najviše diplomata po glavi stanovnika.

No rak rana hrvatske javne potrošnje leži ipak u metastaziranoj lokalnoj upravi, u stotinama općina i gradova i previše županija. Misli li Sanader ozbiljno, tada bi morao doista provesti pravu reformu uprave i ukinuti brojne sinekure kojima je Tuđman osigurao podršku svojoj vlasti, u što se nije usudila dirati ni Račanova vlada. A za ozdravljenje naših financija, Sanader bi morao potražiti pomoć u samom MMF-u u kojemu radi svjetski poznati stručnjak iz Hrvatske, dr. Neven Mates. Kad već govori o vraćanju naše dijaspore, tada bi Vlada morala učiniti sve napore da vrati u zemlju Matesa koji uživa nedvojbenu međunarodnu reputaciju. Pa makar zbog toga morala dirnuti u osinje gnijezdo lokalnih sinekura, koji čine »kadrovsku bazu« HDZ-ovske tvrde linije. Umjesto toga, prijeti nam opet linearna redukcija plaća i neselektivna redukcija uz demagošku sotonizaciju međunarodne zajednice, u čemu smo se izvještili za vrijeme prošlih režima.