Ministarstvo već tjednima "laje", no još nismo dočekali prvi ugriz. Eto tako, tom uprošćenom parafrazom banalne narodne izreke najbolje se može opisati trenutačno stanje u nedavno objavljenom ratu države protiv bespravnih graditelja: vlast s jedne strane upozorava, prijeti, zavrće rukave i pali strojeve za rušenje, no još uvijek ništa ne poduzima, a investitori s druge zidaju i grade sve u šesnaest, očito u nadi da će početni entuzijazam Sanadera, Matulović-Dropulićke i Jerka Rošina ubrzo splasnuti. Na to ih, uostalom, tjera i dosadašnja praksa: ni bolji poznavatelji prilika neće se sjetiti ni jedne hrvatske vlasti ili ministra prostornog uređenja — osim ionako zalutalog Ive Banca — koji nisu najavili oštre mjere protiv opasne prakse koja polako ali sigurno "jede" prostor, ali jednako im na pamet ne može pasti niti jedan konkretan potez kojim bi se te najave ostvarile. Simbolično rušenje bespravne zagrebačke sedmerokatnice na početku mandata Bože Kovačevića možda jest bilo ohrabrujuće, no i ovaj je ministar vrlo brzo potonuo u sivilu politikantskih prepucavanja i najnižeg populističkog ulagivanja masama nespremnima suočiti se s ovim problemom.

Sada će, navodno, sve biti drukčije. Vlada predlaže uvođenje novog kaznenog djela gradnje bez dozvole, što svi zainteresirani bez iznimke podržavaju, čak uz razbacivanje brojem godina koje bi divlji graditelji proveli u zatvoru — trenutačno se stalo na brojci pet. Osim toga, najavljuje se sređivanje zemljišnih knjiga, donošenje svih urbanističkih planova, pojednostavnjivanje procedure za dobivanje dozvola ... I, dakako, ono najintrigantnije: nova akcija rušenja.

A ona se, pak, nakon prošlomjesečne javne najave odgađa već nekoliko tjedana. Najprije joj se na putu ispriječilo preduskrsno doba i Uskrs jer, tobože, to u svijesti poštenih Hrvata i katolika nije najbolje doba za uvođenje reda, a potom nešto puno ozbiljnije: naime, za jednu bespravnu zgradu u Makarskoj, koja je bila prva na listi za rušenje, vlasnik je u posljednji trenutak uspio ishoditi građevinsku dozvolu! Nakon kratkotrajnog šoka, u Zagrebu su se sabrali i odlučili akciju odgoditi do ponedjeljka, kad bi pod naletom bagera konačno trebao pasti prvi bespravni objekt. Dakako, ako se i njegov vlasnik u međuvremenu ne snađe i ne pribavi dokumente za svoj ilegalni građevinski pothvat. Kako vidimo, maštovitost bespravnih graditelja i fleksibilnost (potkupljivost?) lokalnih činovnika još uvijek nadmašuje odlučnost centralne vlasti. A to znači i da rad protiv divlje gradnje ipak još nije ni blizu uspjeha.