Prema nadanjima Stipe Mesića i Ive Sanadera, te informacijama Financial Timesa i Ivice Račana, Europska komisija će 20. travnja dati pozitivno mišljenje za kandidaturu Hrvatske za prijam u Europsku uniju, uz uvjet da Hrvatska nastavi punu suradnju s Međunarodnim sudom u Haagu. Dakle, bolje upućeni kažu kako Hrvatska dobiva pozitivni avis unatoč mogućem protivljenju Velike Britanije i Nizozemske, što znači da 20. travnja, kada bi se trebala održati sjednica Europske komisije, nije datum kojeg se trebamo "bojati".

Drukčija je situacija sa sjednicom Europskog vijeća koje će se, najvjerojatnije, održati u lipnju ove godine. Naime, ako se Britanija i Nizozemska i dalje budu protivile kandidaturi Hrvatske, tada će Hrvatskoj biti stopiran put prema EU-u. Podsjetimo, Britanija i Nizozemska inzistiraju na tome da Vlada RH uhiti umirovljenoga generala i haaškog bjegunca Antu Gotovinu i jedino to smatraju punom suradnjom s Haagom. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Britanci i Nizozemci do kraja ostati dosljedni svojem stavu, jer će to značiti dodatnu destabilizaciju ovoga dijela Europe. Bio bi to zaista kontraproduktivan potez Britanije i Nizozemske, jer bi s tom "odbijenicom" u Hrvatskoj posve sigurno ojačala i odbojnost prema Europi, makar i zbog pukog nacionalnog inata. To bi zacijelo zaustavilo ili makar odgodilo reformske procese započete u Hrvatskoj na području ekonomije, pravosuđa i javne uprave. Europska komisija je do sada negativno mišljenje dala na turski i grčki zahtjev za članstvo u Europsku uniju, s tim da Vijeće Europe nije prihvatilo negativan avis o Grčkoj, nego joj je omogućilo kandidaturu i odredilo datum pregovora o učlanjenju. Međutim, Turska još uvijek čeka određenje datuma za početak pregovora, dok je Portugal čekao osam godina.

Jedan od pesimističnih scenarija u slučaju Hrvatske predviđa i mogućnost da Europsko vijeće prihvati kandidaturu, ali da datum početka pregovora bude vezan uz uhićenje Ante Gotovine. Još "crnja" varijanta govori kako će Europsko vijeće prihvatiti kandidaturu, ali da neće biti uopće određen datum početka pregovora za prijam Hrvatske u EU. Naravno da u pozadini takvih nepovoljnih odluka za Hrvatsku stoje sumnjivi geopolitički interesi Velike Britanije kojoj je "slučaj Gotovina" tek dobra izlika za realizaciju tih interesa. Kažemo "dobra izlika" jer svatko upućeniji u bijeg Ante Gotovine zna da ga je bivša vlada pustila da pobjegne, kao što je svakome jasno da se Račanova vlada na takav "nojevski potez" (ne čujem, ne vidim) odlučila i pod velikim pritiskom tadašnje oporbe u kojoj je vrlo bučan bio i sadašnji premijer. No, ne mora većina građana Republike Hrvatske biti dugoročno kažnjena zbog propusta njezinih političkih elita. Pogotovo danas, kada HDZ isporučuje generale kao na tekućoj vrpci i kada je jasno da bi na toj istoj traci i general Gotovina bez mnogo buke bio otpremljen u Haag.

Pitanje je koliko u toj priči može napraviti hrvatska diplomacija kojoj su ministar vanjskih poslova i predsjednik države "zapovjedili" "totalnu ofenzivu". Naime, jedina taktika koja se u ovom slučaju može odigrati jest nagovaranje "prijateljskih" država da uvjere Britaniju i Nizozemsku da odustanu od svojih rigidnih stavova. No, čini se kako su Britanci odlučili zbilja gadno odigrati i stoga ne bi bilo čudno ako bi Europsko vijeće prihvatilo kandidaturu Hrvatske bez nekih "komplikacija". Hoće li čitav proces približavanja Hrvatske EU-u biti uvjetovan uhićenjem Gotovine ili će se jednostavno, taktikom "gluhih i slijepih", odugovlačiti s utvrđivanjem datuma početka pregovora o ulasku Hrvatske u EU? Hoće li se, dakle, Hrvatskoj vratiti poput bumeranga Račanova taktika u "slučaju Gotovina", također taktika "ništa ne čujemo, ništa ne vidimo"?

U surovoj realpolitici sve je moguće i sve su opcije otvorene, samo što su za manje zemlje te opcije još okrutnije i bešćutnije. Možemo se samo nadati kako će većina europskih zemalja ipak uvjeriti Britaniju i Nizozemsku da bi "odbijenica" Hrvatskoj značila preveliko destabiliziranje ove regije. U Srbiji je politička situacija perverzna, u BiH se sve može u trenu "zapaliti", Makedonija je krajnje nestabilna — treba li Europi na Balkanu i nestabilna Hrvatska? Naravno da ne treba, ali ne bi bilo prvi put da zemlje s "dugotrajnom demokracijom i osjećajem časti" budu odgovorne za zlosretne političke sukobe i nevolje.