Vjesnik: 16. 04. 2004.
Bog zove Busha, Bush Rumsfelda
JURICA KÖRBLER
George Bush i Tony Blair susreću se u Bijeloj kući u trenutku kada su Silvio Berlusconi i cijela Italija u šoku zbog ubojstva otetog Talijana. Poruka mrskog Busheva neprijatelja, Osame bin Ladena, kome se zameo svaki trag, glasi da će poštedjeti Europljane ako se povuku iz Iraka.
U svijetu u kojem misteriozni bradati fanatik ima moć ucjenjivanja i neupitno najjače zemlje, sve je moguće. Nevidljivi neprijatelj postaje jači od vidljive sofisticirane vojne tehnologije i neobjavljeni rat svjetskih dimenzija ulazi u novu, kritičnu fazu
.Tvrdoglavo i nekritički, američki predsjednik George Bush ustraje u obrani svoje iračke avanture, opravdavajući to Božjim pozivom da najveća svjetska sila ima obvezu širiti slobodu na zemaljskoj kugli. Koliko se samo puta u povijesti moglo čuti slično opravdanje za ovozemaljske misije s Božjim potpisom, a najčešće su baš takve završavale kobno.
Misionarsko nadahnuće koje je Bush osjetio preuzimajući vodeću ulogu u borbi protiv terorizma pretvorilo se u koprcanje u kojem niti Bush zna kako se iz svega izvući, niti njegovi neprijatelji znaju što učiniti da ga poraze. Pogrešku, naravno, ne želi nitko priznati.
A pogreška je bila intervencija u Iraku, kao što je i kobno nerazumijevanje civilizacija, koje svijet sve više gura u katastrofu. Ali, gore od svega je što ni Bush, a ni teroristi, ne znaju kako dalje. Časni izlaz iz iračkog kotla Amerikanci će vrlo teško naći, a stalne prijetnje bombama i užas terora na neki način ipak moraju biti iskorijenjeni.
Taj kotač u koji su upali i Amerikanci i njihovi ljutiti neprijatelji postaje u toj mjeri opasan da možemo realno biti zabrinuti i za sudbinu čovječanstva. Dođe li do građanskog rata u Iraku i općeg kaosa u regiji fundamentalizam bi mogao dobiti dodatnu snagu, širiti se i u zemljama koje imaju nuklearno naoružanje, poput Pakistana, a onda je zaista sve moguće.
Bush, pritisnut domaćom javnošću koja američki angažman u Iraku još podržava, ima sve manji manevarski prostor i osuđen je na taktiku »sve ili ništa«. »Ništa« bi značilo ostati tamo gdje je sada, a »sve« bi značilo da nađe čarobnu formulu kako će Amerikanci spakirati kovčege i otići kući. Njegov ministar Rumsfeld, međutim, već najavljuje da će 20.000 vojnika ostati dulje.
Pa ako je Bog zvao Busha i uputio ga u misiju spasitelja čovječanstva, Bush je taj posao brzo povjerio Donaldu Rumsfeldu. Pa što bude.