Nakon četiri kruga razgovora, u petak su hrvatski pregovarači u Bruxellesu parafirali Protokol 7 s Europskom komisijom. Riječ je o sporazumu kojim se regulira bescarinski režim trgovine poljoprivrednim proizvodima s proširenom Europskom unijom.

O uvjetima trgovine s EU-om nakon proširenja na 25 zemalja pregovaralo se u tajnosti, jer su se naši pregovarači držali toga da, sve dok sporazum nije parafiran, ništa nije dogovoreno. Takvo je pregovaranje izazvalo bijes oporbenih saborskih zastupnik, koji su zbog toga, interpelacijom, tražili utvrđivanje Vladine odgovornosti.

Naravno, golemo tržište EU-a i dalje je otvoreno hrvatskim izvoznicima osim za tri proizvoda koja su naši tradicionalno jaki izvozni aduti. No, ubrzo ćemo vidjeti je li sadašnja pregovaračka postava, odnosno »tiha« diplomacija, ugovorila veće izvozne kvote za riblje konzerve od bivše vladajuće garniture, jer samo jedna domaća tvornica ribljih konzervi može za nekoliko tjedana proizvesti cjelokupnu godišnju kvotu EU-a.

Parafiranjem Protokla 7, međutim, nije riješeni ni jedan od brojnih problema hrvatske poljoprivrede ili prehrambeno-prerađivačke industrije, ali bi taj sporazum mogao biti važan korak u dobivanju pozitivnog avisa.

Osim toga, i hrvatski bi potrošači mogli kratkoročno profitirati ako se na domaćem tržištu pojavi jeftinija, visokosubvencionirana hrana iz uvoza. No, to je uvijek dvosjekli mač. S tom nam hranom može doći i ona genetički preinačena koju ne želimo na svojim stolovima.

Nadalje, još veći uvoz mogao bi značiti i gašenje radnih mjesta. No poljoprivrednike ionako nitko ništa nije pitao. Brifinzi za njih održani su u pet do 12, neposredno prije parafiranja Protokola 7 kada je već bilo manje-više sve dogovoreno. Tako ni ratifikacija Protokola 7 u Hrvatskom saboru neće moći nešto bitno promijeniti.