ZAGREB, 18. travnja – U izdanju »Duriexa« i uz potporu .Zaklade Heinrich Böll nedavno je objavljen hrvatski prijevod knjige »Balkanska mafija« njemačko-austrijskog publicista Norberta Mappes-Niedieka. Nakon uspjeha na njemačkom govornom području knjiga dobiva pozitivne recenzije u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu. Tek pokoja negativno intonirana, može se pročitati od kritičara s albanskog govornog područja, što i ne čudi, jer se Mappes-Niediek veoma kritično osvrnuo na uticaj albanskih mafija iz Europe, posebno iz Švicarske na vojno-političke strukture Albanaca na Kosovu i Makedoniji, a iste nije štedio ni u samoj Albaniji.

To su možda dijelovi knjige koji će hrvatskom čitatelju informacijski biti najzanimljiviji, jer su hrvatski mediji pod snažnom kontrolom HDZ-a koncem devedesetih tvrdili da je sukob na Kosovu unutarnja stvar tadašnje SRJ, a pokojni predsjednik Franjo Tuđman nudio se za mirovnog posrednika predlažući podjelu Kosova izmedju Srbije i Albanije.

U predgovoru autor poručuje da hrvatski čitatelj ne treba očekivati da će u knjizi naći osobito ekskluzivne informacije. Hrvatsku on i ne smatra samo balkanskom zemljom. Našu zemlju smješta i u srednjeuropski i mediteranski prostor. Ukazujući na mafijašku matricu u bogaćenju obitelji Tuđman, Mappes-Niediek stvar prebacuje i na političku razinu pa tvrdi da svi nacionalističke vođe u ratovima na području bivše Jugoslavije iza zaštite sigurnosti svojih etniciteta, zapravo skrivali osobne materijalne probitke. I tu dolazimo do ključne analitičke točke ove knjige. Pišući iz kuta europskog istraživača, promatrača i analitičara autor europskom čitatelju objašnjava da su pogledi političara iz EU na rat u bivšoj Jugoslaviji bili pogrešni zbog svoje ideološke obojenosti. Socijalisti i socijaldemokrati su najviše vjerovali Miloševiću jer je govorio o očuvanju Jugoslavije. Konzervativci, osobito njemački i austrijski, simpatizirali su Tuđmana zbog uvjerenja da Hrvatska kulturološki pripada zapadnom europskom krugu. Liberali su podržavali Izetbegovića jer je govorio o građanskoj BiH. U stvarnosti, obogatile su se obitelji Milosević, tuđman i Izetbegović, a dok su njihovoi narodi krvarili oni su vodili dogovoreni rat.

To retoričko pitanje rezultat je temeljitog terenskog istraživanja što ga nalazimo u knjizi. Mappes-Niediek je bio na Palama kad su cisterne HVO-a po nalogu Mladena Naletilića Tute dovezle gorivo Karadžićevim Srbima. Pratio je puteve državnog šverca od Karlovca, preko Vrginmosta do Velike Kladuše u vrijeme okupacije Knina i vladavine Fikreta Abdića u njegovoj »Zapadnoj Bosni«. Razgovarao je sa srpskim policajcima o činjenici da OVK ima ured u središtu Prištine dok se na terenu vode žestoke borbe između srpske policije i Albanaca.

Ono sto nam je apstraktno u nastupima europskih političara u brizi za ovaj prostor, Mappes-Niediek pojašnjava stavovima utemeljenim na činjenicama. Europa se za razliku od SAD-a prema prostoru koji je u njenom neposrednom susjedstvu, a politički i sigurnosno je nestabilan, želi ponijeti otvoreno i stabilizirati ga u mjeri približnoj svojim standardima. SAD su se od socijalno i mafijaški destabiliziranih Meksika i Srednje Amerike ogradile »sanitarnim zidom«.