Kada Mlinarić kaže kako »Lulićev rad nije bio zadovoljavajući«, te da su to zaključili njegovi savjetnici, dodajući da se načelnici PU smjenjuju po njihovim naputcima, onda se, kao porezni obveznici, s pravom možemo zapitati, zašto uopće plaćamo dotičnog kada on sam za sebe priznaje da je običan fikus u MUP-u dok sve bitne odluke donose drugi!? Ako je tako, učinimo dobro djelo i smanjimo makar dio nepotrebnih troškova preskupe države i posjednimo u ministarsku fotelju dotičnog savjetnika koji ionako o svemu odlučuje, onog koji sada caruje zaogrnut velom anonimnosti. Što će nam ministar, čiju platnu vrećicu svakog mjeseca bespotrebno punimo, koji ne nalazi za potrebno odgovoriti koji su to grijesi zbog kojih smjenjuje danas Lulića, sutra nekog drugog.

Štoviše, bivši ministar Šime Lučin, koji nakon četiri godine valjda bolje poznaje rad Lulića od Mlinarića i njegovih »savjetnika«, ocjenjuje ga superlativima, s pravom se pitajući što mogu očekivati ostali načelnici policijskih uprava u Hrvatskoj kada se »za primjer« smjenjuje onaj »koji je po statistici u vrhu borbe protiv kriminala«. Lučin ironično razloge Lulićevoj smjeni vidi u nečijoj želji da na riječkom kongresu HDZ-a njegovog vođu dočeka HDZ-ov šef policije, kao što je to bilo uobičajeno u Tuđmanovo doba. Mlinarić je, eto, na sebe preuzeo ulogu velikog vezira koji će svome sultanu na zlatnom pladnju donijeti glavu mrskog kaurina na veselje njegovog čardaka koji će u subotu sve nevolje raje pomesti ispod letećeg ćilima zvanog avis.

»Najdirljiviji« dio Mlinarićevog nemuštog odgovora je onaj u kojem kaže »kako su se stvari promijenile«! Kao, načelnici policije više neće biti birani po stranačkoj podobnosti već će to biti »stručne osobe s dosta prakse«! Dakle, u »reformi« koju provodi načelnici će morati biti isključivo policajci koji su od pozornika stigli do vrhunskih kriminalista, dok neuki ministri mogu na to mjesto pasti kao na beton. Jer, tu su njegovi »savjetnici« koji sve znaju, a poneka susjedska, prijateljska ili rodbinska veza budućih načelnika s nekim od njih nije na odmet. Kada su se stvari već tako drastično promijenile.

Što o HDZ-ovom poštenju i »novom licu« možemo misliti, pokazao je i ministar zdravstva Andrija Hebrang koji je velikodušno odlučio predložiti povećanje budžeta svih bolnica za prosječno 11,4 posto, odnosno za 596 milijuna kuna više nego lani. Naravno, Hebrang je to učinio nakon što je smijenio politički nepodobne ravnatelje optužujući ih za neracionalno trošenje novca iako su oni tvrdili da je manjak posljedica većeg obima pružanja zdravstvenih usluga, te da su u suprotnom mogli samo smanjiti broj operacija i transplantacija. Hebrang je svoj perpetum mobile i iznenadnu darežljivost objasnio »efektom Robina Hooda koji uzima bogatima i daje siromašnima«!