Mudri su Kinezi oduvijek znali da svaki pa i najdalji put počinje prvim korakom. Stoga je i avis Europske komisije Hrvatskoj zaista lijepo napredovanje ka cilju, sjedinjenju s maticom Europom, za koje pohvale zaslužuju svi koji su mu pridonijeli, i za ove i za bivše vlasti.

No avis nije bajkoviti korak od sedam milja koji će riješiti sve naše nedaće i odvesti nas u Nedođiju kojom teku med i mlijeko, već tek kota na sredini litice koju nam valja ispenjati do vrha. Zbog toga bi ga puku trebalo realno vrednovati, a ne prikazivati čarobnim štapićem kojim će nas propagandna mašinerija dovesti u nirvanu u kojoj će svi evidentni nedostaci ove vlasti ostati nevidljivima. Ukoliko Sanader i ekipa avis misle iskoristiti tek kao učvršćivač svoje nedodirljivosti i nepogrešivosti, odnosno za fiksiranje svojih unutarstranačkih pozicija na subotnjem kongresu HDZ-a, onda ćemo u riječkoj Dvorani mladosti biti svjedoci atmosfere koja će više podsjećati na koncert neke estradne zvijezde, poput Severine, Škore ili Thompsona, nego li na najviši politički skup vladajuće stranke.

Kao brana nadirućoj bujici euforije, koju su Sanader i Žužul već počeli puštati iz svih istoka, valja nam se prisjetiti barem nekih stvari koje avis neće i ne može riješiti. On neće preporoditi hrvatsko gospodarstvo i učiniti ga konkurentnijim na svjetskom tržištu, on ne može povećati naš izvoz i smanjiti uvoz, te tako spriječiti zacrtani ovogodišnji vodostaj našeg duga od kritičnih 28 milijardi dolara. Avis neće povećati zaposlenost i produktivnost našeg rada, niti sanirati socijalne razlike između enormno bogatih i enormno siromašnih. On nije garancija za poštivanje ljudskih prava koja su još uvijek na niskoj razini, od nacionalnih manjina do političkih neistomišljenika koji se i danas žestoko šikaniraju. Avis neće eliminirati korumpiranost i organizirani kriminal u sprezi s politikom u koji smo preduboko zaglibili i koji nas čini bližim vratima Afrike nego li Europe. On neće povećati efikasnost našeg pravosuđa i pretvoriti nas u zemlju vladavine prava i pravde. Avis neće povećati slobodu medija, pogotovo onih najmoćnijih, pod državnom kontrolom, poput televizije, koji se još uvijek dobrim dijelom uređuju u stranačkim prostorijama HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, a ne na Prisavlju. On neće vratiti izbjegle i prognane, obnoviti im imovinu i vratiti nadu u život, kao niti kazniti zločince krive za njihovu sudbinu. Avis neće potjerati djecu u školske klupe s malom Elom ili malim Romima. On nas neće naučiti kako se suočiti s mračnom stranom naše nedavne prošlosti koju nam uvijek iznova pokazuje i servira haška profesorica novije hrvatske povijesti Carla del Ponte, osoba čije je mišljenje, pokazalo se na kraju, bilo ipak najpresudnije da bismo danas mogli mahati tim papirnatim pozivom za uključivanje u europsku obitelj od pola milijarde članova. Tako je na kraju Carla ispala i naš mrtvozornik i naš matičar.

No ono najvažnije što sasvim sigurno niti ovaj niti bilo koji drugi avis ne mogu riješiti jest ona neophodna operacija u našim glavama kako bismo počeli misliti i djelovati europski. Do tog sudbonosnog dana našeg istinskog prosvjetljenja, do tog tibetanskog testa mudrosti kojim ćemo potvrditi da smo napokon dosegli naš cilj, avis će značiti tek ulaznicu u mračnu i neizvjesnu čekaonicu europskog kolodvora u kojoj već poodavno sklupčana na klupi drhturi jedna, za nas, velika i moćna Turska, za koju su vrata raja još uvijek zaključana.

Avis nije svakome i paradis.