Još jučer na spomen mogućnosti da Ninoslav Pavić i EPH preuzmu Slobodnu Dalmaciju mnogi su se u ovoj kući dizali na "sve četiri", držeći to svojevrsnom medijskom unifikacijom i neprihvatljivim gubitkom neovisnosti autentično dalmatinske novinske tradicije. Danas, kada se izglednost te financijski atraktivne opcije poljuljala prekonoćnom izmjenom predložene odredbe Zakona o medijima koja limitira monopol na medijskom tržištu, kao da je stigla najava kataklizme. I koliko god zvučao paradoksalno, taj je obrat razumljiv: Pavićevoj ponudi nema odgovarajuće alternative i opstrukcijom toga kupca SD nezaustavljivo juriša u sunovrat. Novu odgodu prodaje teško bi preživjela u konkurenciji neusporedivo tehnološki i financijski moćnijih, osim kao eventualni državni bilten zadužen za popravljanje raspoloženja vlasti.

Niti je "Slobodna", a niti Dalmacija, što je nekoć bila. Od njezine "kutlizacije" 1993., a sve u duhu zakona i zarad "zaštite državnih interesa" (kako je ustvrdio Vrhovni sud), preko jednokratnog Račan-koalicijskog "intervencionizma" zaključenog "povijesnim kompromisom" opstruiranja privatizacije, do Sanaderova balansiranja između internih (stranačkih) i eksternih (međunarodnih medijsko-financijsko-političkih) zahtjeva u "slučaju Slobodna", splitski se dnevnik sustavno pretvarao u "politički tapet" i na njemu se reljefno ocrtavaju tragovi koječijeg blata.

HDZ je ponovno u poziciji da odlučuje o sudbini ove kuće koja se nikad nije oporavila od njihove kolosalne zamisli iz pretvorbene 1993. godine da Miroslava Kutlu promoviraju u novinskog "magnata". Čeka li nas novi "kutleraj"? Ivo Sanader je u veljači 2003. decidirano rekao da je "Slobodna" žrtva nezakonite pretvorbene pljačke i da HDZ tu nepravdu učinjenu ovoj tvrtki želi ispraviti. Evo prigode pokazati prethodnicima (Račanu & com.) da su nadrasli prizemno politikantstvo (što koalicija nije uspjela), da im je "Slobod(n)a" i medijska neovisnost iznad stranačke uskogrudnosti koja preferira neke nove političke "darovnice". Ali, možemo li u to vjerovati? Nije li Splićanin Sanader već definiranjem sastava novog Nadzornog odbora SD, u kojemu bi imao sjediti i notorni antisemit Ivan Mužić, odaslao poruku što kani sa "Slobodnom"? Ako je nadzor nad listom povjerio takvoj osobi, nije li razvidno kakva se uređivačka politika očekuje? Osim toga, indikativno je da Vlada imenuje NO dok je natječaj za prodaju SD u tijeku, pa (ili nespretno ili bahato) zadire u prava budućeg vlasnika, što može samo ako to i nadalje bude država ili ako je postigla deal s kupcem.

Ovih je dana Upravi SD stigao i dopis u kojem se traži sazivanje Skupštine dioničara kako bi se mogao smijeniti stari i imenovati novi NO, a istodobno se otvaraju ponude za kupnju splitskog dnevnika i javnosti objelodanjuje iznimna cijena koju je za SD spreman platiti EPH i Nino Pavić — čak 535 milijuna kuna (ulaganje u razvoj, veće plaće i bez otkaza !!!). Tko pametan može odbiti takav aranžman u kojemu profitira i država (kao bivši vlasnik) i "Slobodna" (odnosno njezini radnici), uz mogući i EPH-skepticizam? No, kod nas je sve moguće, pa ako treba, i još jedno poništavanje natječaja ...

Poput hladnog tuša odjeknula je Vladina odluka da u Zakon o medijima vrati članak 37. kojim se limitira na 40 posto vlasnički udio na tržištu radi sprječavanja monopola (EPH neznatno prelazi taj limit). Pavić je trenutno na tu vijest reagirao tezom da je Vladina intervencija sračunata na njegovo diskvalificiranje iz utrke za "Slobodnu". Sanader je, pak, tvrdio da je zakonska izmjena uslijedila na preporuku OESS-a i Europske komisije, čiji je savjet bilo nužno prihvatiti u trenutku kad se očekuje pozitivan EU-ov avis. Štoviše, sugerirao je čak kako je i sam avis zavisio od sporne zakonske odredbe?! Sve govori u prilog tomu da je premijer, pod pritiskom HDZ-ovih tvrdolinijaša, tražio najbezbolniju formulu kojom bi Pavića stavio out, a da ga nitko ne može dovesti u pitanje kao legalista. U tom je kontekstu upotrijebio koincidenciju pristiglog pisma stručnjaka OESS-a uoči proglašenja novog vlasnika SD. Kada se tomu pribroji i izjava Vladimira Šeksa kako bi "Slobodnu" trebalo privatizirati po modelu "Le Mondea" (trojno vlasništvo države, strateškog partnera i radnika), što je zagovarala bivša uprava SD, te ima u vidu i prikladno tajmiran tekst u Vjesniku o zanimanju bogatih poduzetnika u kanadskoj i američkoj dijaspori za investiranje u hrvatskim medijima (uz najavu ekonomskog summita dijaspore u Clevelandu na kojem se očekuju Sanader, Žužul, Vukelić, Vidošević ...), mozaik se sam slaže.

Je li, nakon svega, na djelu nova "državotvorna restitucija" "Slobodne" ili će njezinu privatizaciju Splićanin Sanader ipak zaključiti kao dominantno poslovno-financijski ugovor.