Za početak, trebalo je odustati od navade da svaka nova vlast sve što je radila bivša proglašava potpuno krivim poslom. Hrvatska, naime, svoj pozitivan avis može zahvaliti dvjema vladama različitih političkih opcija. Ništa manje teško i dugotrajno nije bilo ni uvjeravanje nacije da se europskom zvjezdanom krugu možemo priključiti samo ako poštujemo neka pravila igre, iako nam se ponekad činila nepravednima, da se u Uniju ne stiže s figama u džepu, potpisujući jedno, a radeći drugo.

Premijer Ivo Sanader i njegova vlada s punim pravom mogu slaviti jer su odradili velik i značajan posao, uspješno nastavivši tamo gdje je stala trećesiječanjska koalicija. I Račanova i Sanaderova vlada zato danas zaslužuju čestitke i pljesak. No, Sanader možda mrvicu snažniji jer je njega svijet gledao mnogo sumnjičavije nego njegova prethodnika. A vremena za dokazivanje moderne europske demokratske orijentiranosti svog HDZ-a imao je jako malo, samo tri mjeseca.

Posebno, pak, ohrabruje to što premijer Sanader posljednjih dana ne propušta prigodu naglasiti da »ulazak u EU neće značiti rješavanje svih problema« jer njih nitko ne može riješiti umjesto nas. Nema tu prečaca i čudotvornih recepata. Dobro je da se to stalno naglašava. Jer, ulazak Hrvatske u Uniju za mnoge će biti bolan, treba se oprostiti od mnogih starih navada i u ekonomskom i u društvenom životu.