Vjesnik: 21. 04. 2004.
Balkanska trgovina tužbama i optužbama za genocid
U Srbiji se predlaže da sve optužbe za genocid budu riješene izvansudskim poravnanjem, odnosno odustajanjem od tužbi kako SCG protiv NATO, tako Hrvatske i BiH protiv SCG
ZAGREB, 20. travnja - Preliminarna rasprava o tužbi Srbije i Crne Gore za genocid i nelegalnu uporabu sile tijekom NATO-vog bombardiranja Jugoslavije 1999. godine pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, koja traje cijeli ovaj tjedan, protječe u znaku zapadnjačkog osporavanja mogućnosti žalbe sudu UN-a jer SRJ u vrijeme podnošenja tužbe, u
travnju 1999., nije bila članica međunarodne organizacije niti potpisnica Konvencije o genocidu.Donedavni ministar vanjskih poslova SCG Goran Svilanović rekao je za TV B92 da zastupnici beogradske strane ne osporavaju činjenicu da je SCG ušla u UN 2000., ali da smatraju da je taj sud ipak nadležan. »I dalje inzistiramo na tome da je tužba plod jednog čitavog životnog događaja koji je na neki način u vezi s Hrvatskom i tužbom BiH. To su događaji koji nisu identični, ali su to životne okolnosti. Sud može od
lučiti je li nadležan ili nije«. Svilanović tumači da je prva mogućnost da je sud nadležan, druga da nije nadležan prima facie, što znači da na prvi pogled tu nema zločina koji je definiran u tužbi, a treća mogućnost je da proglasi nenadležnost zato što država nije bila članica UN-a.Spora neće uopće biti ako se sud proglasi nenadležnim što će imati dalekosežne pozitivne posljedice za državu, drži Svilanović.
Stručnjak za međunarodnu politiku Predrag Simić smatra da je tužba protiv NATO-a, ali također i one koje su protiv SRJ podnijele Bosna i Hercegovina i Hrvatska za genocid odnosno agresiju, naslijeđe prošlosti koje blokira napredak zemalja u regiji. On nije jedini koji misli da te tri tužbe politički čine cjelinu, ometaju procese regionalne suradnje i
blokiraju i odnose s NATO-om i Europskom unijom. Stoga Simić, inače blizak premijeru Vojislavu Koštunici, kao politički najsvrhovitije predlaže da sve bude riješeno izvansudskim poravnanjem, odnosno odustajanjem od tužbi.NATO je do sada više puta pozvao SCG da povuče tužbu i time uvjetovao članstvo SCG u Partnerstvu za mir. Svilanović je, međutim, iznio da je to uvjetovanje novijeg datuma i da pitanje ulaska u Partnerstvo nakon 5. listopada 2000. nije ni bilo problematično, ali da su se kasnije ispriječile političke razmirice između tadašnjeg predsjednika Vojislava Koštunice i pokojnog premijera Zorana Đinđića.
Međunarodni sud pravde prošle se godine inače proglasio nadležnim za raspravu po tužbama za agresiju i genocid koje su protiv SCG podnijele Hrvatska i BiH. Predstavnici Srbije i Crne Gore više su puta nagovijestili spremnost da povuku tužbu protiv zemalja NATO-a ako BiH i Hrvatska povuku tužbe protiv Jugoslavije pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) za genocid odnosno agresiju. Međutim, poslije prve presude za genocid koju je Haaški sud za ratne zločine (ICTY) u desetogodišnjoj povijesti donio u ponedjeljak generalu Vojske Republike Srpske Radislavu Krstiću, srbijanski se analitičari pitaju kakav će utjecaj ta presuda za genocid nad muslimanima imati na tužbu BiH protiv SCG. Zastupnik Srbije i Crne Gore pred ICJ-em Vladimir Đerić kaže da potvrda presude za genocid neće imati ključni utjecaj na spor s BiH, dok stručnjak za međunarodno pravo Vojin Dimitrijević za radio B92 kaže da je tom presudom zapravo proširena definicija genocida.
Vesna Fabris Peruničić