Dobivanje europskog avisa veliki je uspjeh hrvatske politike. Sanaderova Vlada ima razloga slaviti, kao što to i čini. No, nema razloga tvrditi kako je europski avis logična konzekvenca HDZ-ove politike. Naprotiv – Hrvatska je zakasnila na europski vlak baš zbog HDZ-ovske politike u doba Tuđmana, a ne zbog sveopće svjetske urote protiv Hrvatske. Ideolozi HDZ-a obilno su koristili teoriju urote da bi prikrili vlastito podrivačko djelovanje prema Hrvatskoj i njezinom članstvu u Europskoj uniji. Zapravo, HDZ je vodio antihrvatsku politiku pod krinkom zalaganja za nacionalne interese. To treba još jednom ponoviti, jer će pobjednička euforija nekima, a to su anakroni relikti Tuđmanovog HDZ-a, poslužiti za tvrdnju kako je ovaj uspjeh u prvom redu rezultat kontinuiteta HDZ-ove politike. Brus. Ovaj je avis rezultat proeuropske politike prošle, koalicijske Račanove Vlade, što je i sam Sanader priznao, ali je i značajan uspjeh i njegove proeuropske politike i onog dijela HDZ-a koji se ponaša europski, a ne balkansko-plemenski, odnosno rodijačko-netijački. Račan je pri kraju posustao jer se uplašio mogućih sukoba s radikalnim nacionalistima koji su ga optužili za nacionalnu izdaju u slučaju optuženih generala Bobetka i Gotovine. Zato je i Račanova policija (zapravo stara HDZ-ovska policija preodjevena u demokratsko ruho) i omogućila Gotovini da pobjegne.

Sanader je, dok je bio u oporbi, poticao ulične nerede svojim radikalnim istupima i optužbama – onim istima koje bi se mogle i protiv njega formulirati. No, današnji Sanader nije isti kao i jučerašnji Sanader s uličnih skupova i drugovanja s Čondićem i njemu sličnima. Današnji Sanader, a s njime i Žužul, sada su umiveni gentlemani iz kojih više ne vonja zadah balkanskog znoja. Dobro su i jedan i drugi položili popravni ispit, uspjevši utišati radikale iz vlastitog tabora. Sanader je dao jasnu naredbu – svi u red pred Haški sud. Potom je Sanader izdao drugu naredbu – svi u pregovore sa svakime, pa tako hrvatski pregovarači moraju sada upotrijebiti svu svoju vještinu da se izvuku iz gluposti koja je napravljena jednostranim proglašenjem ribolovno-ekološkog pojasa. Najbolji način da se prisili Hrvatsku da reterira i da postupi »europski«, to jest da pristane na multilateralne pregovore, bio je da se Hrvatsku na brzinu ugura u Europu. A kada bude u Europi, morat će pristati na »europsku metodu« multilateralnog pregovaranja o svim problemima, voljela to ona ili ne. I tu treba doista Sanaderu aplaudirati.

Ali za Sanadera tek sada dolazi teži dio posla. I kao iz one zagorske pjesme – Bježi Jankec, bježi Jankec, cuk ti bu pobegel... tako sada i Sanader mora potrčati, jer su sada očekivanja naglo porasla i godina 2007. ne izgleda više kao utopijska himera, već kao ipak mogući datum ulaska Hrvatske u EU zajedno s Bugarskom i Rumunjskom. Ako Sanader sada, nakon početnog uspjeha, iznevjeri očekivanja – dočekat će ga fijasko. Iako, doduše, hrvatski birači svašta gutaju, pa nije isključeno da se opet ubaci u igru neka nova »svjetska urota« protiv Hrvatske i da im to bude, svima, političarima i glasačima, dobar alibi za vlastitu nesposobnost.

Sada Sanader mora dati dokaze da nije europeizirana samo hrvatska vanjska politika, nego da on doista želi europeizirati i Hrvatsku – »tu i takvu Hrvatsku«, što bi rekao pokojni predsjednik Tuđman čiji duh još uvijek luta Gornjim i Donjim gradom u potrazi za spomenikom, trgom, pa makar i nekom uličicom. A europeizirati Hrvatsku je, izgleda, najteži posao. Na tom putu sabotirat će ga njegovi vlastiti doglavnici. Uzmimo primjer već gotovo legendarnih političkih manipulacija koje je izveo ministar Hebrang, najprije da su novinari kompromitirani nekakvim ugovorima o honorarima, pa potom podatcima o tome tko zove televiziju u telefonskim anketama, zajedno s čistkama u zdravstvu. Njemu se pridružuje i trenutačni ministar policije, kirurg po profesiji, koji smjenjuje riječkog šefa policije muljajući kako ovaj nije zadovoljio, iako je taj isti dobio ocjenu 4,8. Smjenjivanje zdravstvenih šefova i sada šefova policija primjer je odsutnosti europskih kriterija u hrvatskoj politici. Oba su slučaja primjeri nasilničkog, brutalnog ponašanja. Riječki policajac Lulić mogao je biti na građanski način uklonjen odlaskom u mirovinu za neko vrijeme, za godinu i pol koliko mu vremena i fali.

Ili je mogao biti raspoređen na mjesto savjetnika ministra policije s nepostojećim konkretnim obvezama. Ali ne, to su građanske metode političke borbe – Sanaderovi doglavnici rabe primitivne metode političkog obračuna, iste kakve su provodili svi njihovi prethodnici.

Suosjećam s Lulićem, jer sam i sam u Tuđmanovo doba doživio primitivne metode političkog obračuna. Nakon što sam bio degradiran Žužulovom zaslugom, selili su me svakog mjeseca u sve manju prostoriju, sve dok nisam završio u sobici za poslugu, bez prozora i telefona, a plaća mi je bila svedena na polovicu. To pokazuje da HDZ nije odustao od svojih brutalnih, brahijalnih metoda uporabe političke sile. Zato će Sanaderu biti najteže europeizirati hrvatsku unutarnju politiku – i europeizirati svoje bahate rasove.