ZAGREB - Nakon dobivanja pozitivnog avisa Europske komisije i razumljive trenutačne euforije javnosti, Sanaderovoj Vladi slijedi teži, ozbiljniji, najodgovorniji dio posla. Izrada avisa koju je EK dovršio u godinu dana (u travnju 2003. Vijeće ministara EU-a uputilo je hrvatsku aplikaciju na mišljenje Europskoj komisiji), predstavljala je uglavnom tehnički posao, iako ne lišen političkog rizika, a sada slijede dva ključna koraka koja će ovisiti uglavnom o — političkoj volji zemalja članica EU-a: najprije stjecanje statusa kandidata koje Hrvatska očekuje na Europskom vijeću 17./18. lipnja, a potom i određivanje datuma početka pregovora o članstvu koje je aktualna Vlada u početku najavljivala za rujan, da bi već sada taj datum locirala na kraj godine.

Euforičnu atmosferu prizemljila je i objavljena informacija s tehničkog brifinga dužnosnika EK u Bruxellesu po kojoj, navodno, Hrvatska objektivno neće moći ostvariti članstvo u Uniji do 2007. godine kada je ulazak obećan Bugarskoj i Rumunjskoj. Kao što je dobivanje pozitivnog avisa zapravo rezultat rada Račanove vlade koja je prošle godine predala zahtjev za članstvo u EU i odgovorila na oko četiri tisuće pitanja Europske komisije, na Sanaderovoj je da "osvaja" status kandidata i datum pregovora.

Hrvatska je, zapravo, objavom mišljenja EK ušla u najdelikatniju fazu svog eurointegracijskog procesa. Avis je upućen Vijeću ministara EU-a koje će na svim razinama detaljno pretresti dokument Europske komisije. A taj dokument Europskome vijeću služi tek kao temelj, a ne obvezujući naputak za donošenje političke odluke o davanju zemlji aplikantu statusa kandidata, odnosno njezinu uključivanju u proces pristupanja Uniji - objašnjavaju upućeni diplomati. Taj postupak pripremanja izvješća i donošenja političke odluke Vijeća ministara EU-a trajao je u slučaju deset kandidata iz Srednje i Istočne Europe punih šest mjeseci. Ako bi vrh EU-a za Hrvatsku takvu odluku, kao što Zagreb očekuje, donio već u lipnju, bilo bi to u nepuna dva mjeseca nakon avisa čime bi Unija definitivno dala do znanja europskom jugoistoku da se Hrvatska izdvojila i daleko odmakla u odnosu na ostale zemlje Procesa stabilizacije i pridruživanja.

No, Hrvatsku za stjecanje statusa kandidata neće opterećivati kratki rokovi. Uostalom i izrada avisa za Hrvatsku išla je brže nego, primjerice, za Sloveniju ili Poljsku. Problem će, dakako, biti u tome kako uvjeriti zemlje članice, posebice Veliku Britaniju, Nizozemsku i Italiju koje još nisu ratificirale SSP, da podrže političku odluku kojom će Hrvatska postati EU-kandidat. Britanski ministar za Europu MacShane u Zagrebu je bio jasan poručivši da se nada kako će do lipnja "slučaj Gotovina biti riješen", a Talijani su, ruku pod ruku sa Slovencima, u utorak lansirali jasnu poruku: pomoći ćemo Hrvatskoj na putu u EU ako zamrzne primjenu zaštićene zone na Jadranu do 2007. Na zasjedanju Europskog vijeća u lipnju status punopravnih EU-članica imat će već i deset novih zemalja među kojima i Slovenija koja već sada sinkronizirano nastupa "protiv" Hrvatske glede ekološke i ribolovne politike na Jadranu, a njezina će riječ uskoro imati EU-težinu.

Pred Vladom su, dakle, ključna dva mjeseca intenzivnog lobiranja u podgrijavanju pozitivne političke odluke Europske unije o hrvatskom statusu kandidata. A stjecanje toga statusa ne znači i automatsko otpočinjanje pregovora za članstvo. Čak i kada bi Vijeće ministara u lipnju dalo Hrvatskoj kandidatsko zeleno svjetlo, svaka članica EU-a i dalje može otvaranje pregovora s Hrvatskom vezati uz konkretne političke uvjete kao što su Haag, odnosno Gotovina, te ZERP i druga pitanja - svjesni su hrvatski diplomati.

Šenol SELIMOVIĆ

Avis ili mišljenje Europske komisije kojim se preporuča Vijeću ministara EU-a da otpočne s Hrvatskom pregovore o punopravnom članstvu - dokument je od 130 stranica, podijeljen u tri poglavlja. Prvo poglavlje (Uvod) sadrži predgovor i prikaz odnosa Hrvatske i EU-a. Drugo poglavlje (Kriteriji za članstvo) prikazuje u kojoj je mjeri Hrvatska ispunila političke i ekonomske kriterije te njezinu sposobnost da preuzme obveze iz članstva. U drugom poglavlju se zapravo po poglavljima Acquis communautairea (pravne stečevine EU-a) prikazuje usklađenost hrvatske pravne regulative s europskim standardima. U posljednjem, trećem poglavlju daju se zaključna razmatranja o ispunjavanju političkih i ekonomskih kriterija.

Suradnja Hrvatske s Haaškim sudom je značajno ojačana u posljednjih nekoliko mjeseci - stoji u avisu, što izravno govori o pohvalama EK Sanaderovoj Vladi u ovom dijelu međunarodnih obveza. Štoviše, avis podsjeća na slučaj Bobetko kada je, kako piše u dokumentu EK, Vlada "odgađala izvršenje naloga za uhićenje u slučaju generala Bobetka prije njegove smrti". Time je Europska komisija jasno i izravno potvrdila da je Sanader u suradnji s Haagom bio daleko učinkovitiji i za EU prihvatljiviji od njegova prethodnika Račana.

Podsjećajući da je general Gotovina još u bijegu, iako je optužen još 8. lipnja 2001. po individualnoj i zapovjednoj odgovornosti za ratne zločine počinjene u vrijeme i nakon akcije Oluja, u avisu se podsjeća na rezoluciju UN-a iz ljeta 2003. kada je Hrvatska pozvana da pojača suradnju kao i aktivnosti na uhićenju i izručenju odbjegloga Gotovine.

Splitsko suđenje u slučaju Lora kao i "slučaj Karan", u kojemu je u obrazloženju presude stajao argument o "500 godina povijesti srpskih zločina protiv Hrvata", našli su mjesto u avisu Europske komisije. Ti slučajevi, kao i određeni broj (neimenovanih) sudskih slučajeva pred sudovima u Gospiću i Zadru, prikazani su kao ozbiljni nedostaci hrvatskoga pravosuđa. No, slučaj Norac pred riječkim sudom prikazan je kao dobar primjer procesuiranja ratnih zločina.

Avis izričito hvali Hrvatsku i zbog nepotpisivanja bilateralnog sporazuma sa SAD-om o neizručenju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu, što znači da se Zagreb u tom dijelu drži odrednica zajedničke vanjske politike EU-a.