Sanaderova »packa« na adresu predsjednika SDP-a Ivice Račana čak i nije bila toliko oštra koliko je HDZ-ovo članstvo, tradicionalno nepovjerljivo prema »crvenom« SDP-u, možda željelo i očekivalo / Ono što se prije godinu dana činilo »nemogućom misijom«, danas je realnost. HDZ-ovo je članstvo vjerovalo u Sanaderovu političku sposobnost, a on je svojim osebujnim stilom i marketinški jakom kampanjom uspio osoviti napola srušeni HDZ na noge, dotjerati ga do te mjere da pobijedi na izborima, a on postane premijer

Jedinu su novost u svemu donijele izmjene stranačkog Statuta po kojem više nema potpredsjedničkih dužnosti, pa će, uz Sanadera i Kosor, HDZ ubuduće voditi Predsjedništvo od 10 članova u kojem su statusno svi jednaki. Razloga za zadovoljstvo imao je i Vladimir Šeks koji je, osvojivši najveći broj glasova (čak1902 od 2239 izaslanika) nadmašio svojih devet kolega u Predsjedništvu. Prepuna dvorana riječkog Doma mladosti najviše je pljeskala, osim u trenucima kad su govorili predsjednik i njegova zamjenica, ministru Andriji Hebrangu. Unatoč činjenici da je njegov ministarski rejting stalno na udaru javnosti, da je Hebrang najkritiziraniji član Vlade, izaslanici su jasno pokazali što o tim kritikama misle.

Hebrangov je istup praćen masovnom stranačkom potporom, pa ministar zdravstva i socijale ne treba uopće brinuti o svojoj stranačkoj, a čini se ni ministarskoj karijeri. Činjenica da je Šeks dobio najveći broj glasova kao član Predsjedništva također pokazuje njegovu čvrstu stranačku poziciju. HDZ-ovci su visoko vrednovali Šeksov ustrajan rad na konsolidaciji stranke, ali i na mjestu predsjednika Hrvatskog sabora.

Da lik i djelo Franje Tuđmana nisu zaboravljeni ni u reformiranom HDZ-u, potvrđuje i oduševljenje kojim je popraćena Sanaderova zahvala prvom predsjedniku države i stranke na svemu što je učinio i za HDZ i za Hrvatsku. Sanader je u Rijeci doista imao razloge za iznimno zadovoljstvo: ostvario je sve što je obećao svojem članstvu. Kad je prije nepunih godinu dana na Osmom izvještajnom saboru HDZ-a, u prepunoj dvorani Cibone u Zagrebu, Sanader obećao da će HDZ pobijediti na izborima, opozicija je umirala od smijeha.

Nije vjerovala u tu mogućnost, držeći da će se birači, ma koliko tadašnja koalicija već bila slaba i puna rupa, prisjetiti svega što je HDZ radio u svom prvom mandatu na vlasti. No, stanje se stubokom izmijenilo i Sanaderova je žestoka kampanja naišla na pozitivan odjek, a glasači su izabrali HDZ. Ono što se prije godinu dana činilo »nemogućom misijom«, danas je realnost. HDZ-ovo je članstvo vjerovalo u Sanaderovu političku sposobnost, a on je svojim osebujnim stilom i marketinški jakom kampanjom uspio osoviti napola srušeni HDZ na noge, dotjerati ga do te mjere da pobijedi na izborima, a on postane premijer.

Sanaderova »packa« na adresu predsjednika SDP-a Ivice Račana čak i nije bila toliko oštra koliko je HDZ-ovo članstvo, tradicionalno nepovjerljivo prema »crvenom« SDP-u, možda željelo i očekivalo. Ostajući ipak na razini intelektualca, što Sanader posebno voli istaći, šef je HDZ-a debelo uzvratio Račanu koji je prije nekoliko dana kazao da se HDZ nije reformirao. Sanader mu je intelektualno, ali prilično ispod pojasa, vratio lopticu, citirajući onu latinsku: »Liječniče, najprije izliječi sebe«. Ako netko od premijera i ne bi očekivao takvu reakciju, jer je on ipak šef izvršne vlasti u državi, ne smije se zaboraviti da je Sanader ipak i predsjednik najveće političke stranke.

Osvrne li se na mjesece iza sebe, a posebice tjedan u kojem je Hrvatska dobila i pozitivan avis, a on potvrdio ne samo svoj premijerski već i stranački status, Sanader može dalje zadovoljno ploviti političkim vodama kojima je krenuo. Nema sumnje, izgradio je stranku uz koju može mirno spavati. Čistkama i micanjem stranačkim oponenata? Nekima će se to činiti tako, a drugi će ustvrditi da je HDZ-ov šef do svih tih pozicija i uspona stranke došao, zapravo, samo laganim korekcijama i uvažavanjem radnih sposobnosti nekih HDZ-ovaca.