U tjednu kada su austrijske vlasti vratile borbenu kacigu i odoru pokojnog hrvatskog pilota Rudolfa Perešina, prvog od hrvatskih pilota koji su migovima prebjegli na stranu Hrvatske, ministar obrane Berislav Rončević objavio je kako HV odustaje od nabavke i pokretanja serijske proizvodnje suvremenog tenka "degmana". Na početku travnja ove godine, baš u vrijeme prvotravanjskih pošalica, u nastupnom intervjuu u "Slobodnoj Dalmaciji" isti je ministar vrlo jasno najavio ukidanje borbenog dijela ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice. Malo je tko od stručnjaka za vojnu sigurnost očekivao da će ministar obrane HDZ-ove nove vlade toliko jakih borbenih sustava Hrvatske vojske poželjeti smjestiti - u muzej.

Premda se Rončević poziva na NATO-ovu strategiju koja, navodno, predviđa upravo rješavanje HV-a "nepotrebnih" investicija i troškova, govoreći nediplomatski, riječ je o razvijanju vrlo dvojbene obrambene politike. Gotovo svi vojni analitičari, jer nitko od viđenijih nije pohvalio ovakvu Rončevićevu koncepciju, naprotiv - upozoravaju kako NATO ovakvu strategiju prema Hrvatskoj ne zahtijeva ultimativno, nego tek predlaže rješenja koja se njihovim birokratima čine primjerena.

Hrvatska, međutim, ima pravo, u okvirima NATO-ove strategije samostalno određivati svoje vojne prioritete. Tog načela su se pridržavale brojne, novoprimljene tranzicijske države, a tek je Slovenija odlučila ne razvijati borbeno ratno zrakoplovstvo - jer ga nije niti posjedovala! Njezin zračni prostor brane talijanski ratni zrakoplovi - no, trebaju znati u Vladi RH - ta se usluga - naplaćuje. Prepusti li, dakle, u budućnosti i Hrvatska zaštitu zračnog i pomorskog prostora strancima - oni će to naplatiti, u novcu, ili u "naturi", zauzimanjem zračnih, pomorskih i kopnenih infrastruktura na hrvatskom tlu.

Nadalje, ovakva koncepcija ustvari predviđa razoružanje Hrvatske. Bez borbenog zrakoplovstva, bez jačih i suvremeno naoružanih ratnih plovila, bez suvremenih tenkova, HV će biti sveden na malu borbenu, lako naoružanu skupinu profesionalnih vojnika, nespremnih na obranu cjelovitog suvereniteta Hrvatske.

U slučaju vojne opasnosti i agresije, Hrvatska se doista neće moći samostalno obraniti, a dokidanjem ratnog zrakoplovstva bio bi, primjerice, dokinut i sustav školovanja ratnih pilota, čije je školovanje izuzetno skupo i traje desetak godina.

Svjestan da se njegov novi i neiskusni ministar obrane malo zaletio, premijer Sanader je ovih dana u Saboru izrekao kako takve strategijske odluke o ukidanju čitavih borbenih sustava HV-a ne mogu donositi ministri, čak niti Vlada, nego Hrvatski sabor.

Ukidanjem ročnog sastava, a još više najavama o ukidanju i pričuvnog sastava HV-a, u budućnosti bi bio dokinut još jedan vrlo važan segment obrane Hrvatske, jer bi kompletna obrana Hrvatske spala na nekoliko desetaka tisuća lako naoružanih profesionalnih vojnika i policajaca. Bude li, primjerice, Hrvatska izložena terorističkoj prijetnji, poput već mnogih europskih država, bez pričuvnoga sigurnosnog aparata, kako bi uspjela čuvati i "pokriti" stotine objekata infrastrukture, koji tada svi postaju mogući ciljevi terorista? Što u takvim okolnostima znače izjave o "kolektivnoj" sigurnosti, kojoj se naivno nadaju naši političari.

Ozbiljna država, a pogotovo Hrvatska zbog svojeg povijesnog iskustva i izloženosti agresijama susjeda, zbog svojeg vrijednog i geostrategijskog položaja u vrlo opasnoj regiji svijeta, ne može si dopustiti luksuz neimanja "pričuvne" strategije obrane. Hrvatska politika danas nema odgovor na situaciju što ako naša zemlja ne bi pristupila NATO-u, ne zna niti koji su naši vojni prioriteti, a što je najgore - ne postavlja ni sama takva pitanja.

Začuđuje "komemorativna" odluka novog ministra obrane koji je proizvođačima "Đure Đakovića" rekao da HV odustaje od narudžbe novog tenka "degmana". Nakon dugih 9 godina razvoja, stručnjaci iz Slavonskog Broda uspjeli su privesti kraju pripremu serijske proizvodnje degmana, daleko suvremenijeg i moćnijeg od postojećih tenkova u sastavu HV-a. Svjetski stručnjaci se slažu kako budućnost imaju upravo ovakvi lakši, dobro zaštićeni i ubojito opremljeni tenkovi.

Lakonski odgovor kako HV-u ovakav tenk "ne treba" može značiti kako po Rončevićevoj koncepciji i obranu kopna, nakon što već prepustimo zračni i pomorski prostor - treba prepustiti stranim tenkovima... Lakonska je i izjava "pa mogu u "Đuri Đakoviću" nastaviti samostalno proizvoditi degmane za izvoz". Tko će, naime, kupiti tenkove koje ne želi niti vojska matične države!?