Priznanje ministrice europskih integracija Kolinde Grabar Kitarović kako Hrvatska »2007. vjerojatno neće ući, ali će biti spremna« za Europsku uniju, prvo je rastrežnjenje nakon vala euforije optimizma koji nas je zapljusnu dobivanjem avisa. Očigledno, Hrvatska je bila uspješnija u lobiranju, diplomatskom i političkom približavanju nego što je napredovala u onom mukotrpnom dijelu »operacije Europa« koji traži usklađivanje svih pora društvenog života sa složenim organizmom kakav to EU jest.

Primjerice, naši susjedi Slovenci, koji 1. svibnja postaju dio zajedničke europske države, morali su u posljednjih šest godina donijeti više od 300 zakonskih i 900 podzakonskih akata kako bi svoj pravni poredak uskladili s europskim. Iako su uklonjene gotovo sve prepreke da Hrvatska u lipnju dobije status kandidata, nije realno očekivati da ćemo stići Bugarsku i Rumunjsku, odnosno da ćemo uspjeti do kraja 2006. godine zaključiti pregovore o punopravnom članstvu, te potom u godinu dana bilateralno ratificirati sporazum sa 25 zemalja članica EU. Koliko posla i stručnog rada stoji još pred nama govori i podatak da na hrvatski jezik treba ne samo prevesti već i implementirati u naše zakone 83 tisuće stranica acquis communatairea, pravnih stečevina EU. Doduše, nakon 1. svibnja otvorit će se mogućnosti da naša zemlja dobije znatna sredstva iz europskih fondova za predpristupnu pomoć državama kandidatima, iz kojih su naši prethodnici iz fondova PHARE, SAPARD i ISPA dobivali ukupno 2,6 milijardi eura godišnje. No podatak da smo do sada uspjeli iskoristiti tek 42 od 200 milijuna eura iz programa Cards, koja su rezervirana za nas do 2006. godine, govori da ćemo na našem putu k Europi biti sami sebi najveći neprijatelj. Stoga je potrebno okupiti ne samo ekipu stručnjaka koji će iz onog što nam Europa nudi znati izvući maksimalnu korist, već potencirati i stimulirati kreativnost, koju je svojedobno pokazala skupina mladih ljudi iz Mimičina ministarstva kada je uspjela u kratkom roku ne samo odgovoriti na 400 pitanja koja nam je donio Romano Prodi, već ih uobličili u efektni CD, pod naslovom »RE:member Croatia«.

Odabir optimalnog tempa za naše priključenje morat će dovesti do organizacijskih i kadrovskih promjena i u Vladi i u Saboru. Primjerice, ministarstvo europskih integracija u slovenskoj vladi imalo je apsolutni prioritet, a njegov prvi čovjek Janez Potočnik imao je pravo u svakom trenutku ad hoc promijeniti dnevni red sjednice vlade. Kao jednom od najaktivnijih političara na putu slovenskog približavanja Europi Potočniku je pripala čast da postane desna ruka europskog povjerenika za proširenje Güntera Verheugena i njegov vjerojatni nasljednik, baš kao što je priznanje Europe dobio i nekadašnji premijer Lojze Peterle, koji je vodio odbor za vanjsku politiku slovenskog parlamenta.