Dok je ministar vanjskih poslova Miomir Žužul ispijao zasluženi šampanjac sa stranim veleposlanicima na primanju održanom u povodu pozitivnog avisa, došla je još jedna dobra vijest, i to iz Londona. Velika Britanija je najavila nastavak procesa ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Riječ je odmrzavanju procesa koji je bio uzrokovan manjkavom suradnjom Hrvatske s Haaškim sudom. Sada kada je glavna tužiteljica Haaškoga suda Carla del Ponte Komisiji potvrdila da Hrvatska u potpunosti surađuje sa Sudom, pitanje ratifikacije u britanskom parlamentu te notifikacije u nizozemskom odjednom je postalo tehničko pitanje.

Pozitivan ishod haaškoga pitanja, rekao je hrvatski ministar Žužul, stvar je umješnosti diplomacije u posljednja dva mjeseca, ali i konkretnih poteza o kojima nitko u državi ne želi govoriti, uključujući i šefa diplomacije. U svakom slučaju, bilo da je riječ o snažnim diplomatskim aktivnostima, osobnim telefonskim kontaktima ili pak pisanju diplomatskih pisama diljem Europske unije s posebno dizajniranim osobnim dijelom za svakog europskog ministra, iza svih diplomatskih poteza morao je stajati dokaz da se u Hrvatskoj napokon počela poštivati pravna država, a međunarodne obveze ispunjavati u cjelini.

Dobra vijest iz Londona garnirana je i sastankom Vijeća ministara u Luxembourgu na kojem je jasno rečeno da se na »slučaju Gotovina« mora nastaviti raditi, a da se Vladini dužnosnici moraju jasno distancirati od Gotovine. Poruka je vrlo jasna – započeta demontaža kulta ličnosti Ante Gotovine mora se nastaviti i kroz ono što su dosad Vladini dužnosnici izbjegavali – jasno se odrediti prema haaškom bjeguncu. Ministar vanjskih poslova već je izjavio kako će Hrvatska uložiti sva pravna sredstva da se pobiju političke kvalifikacije u optužnicama, no da je isto tako vrlo jasno kako je jedino mjesto gdje se to može učiniti – Haag. I to bilo da je riječ o državi ili pojedincu. Suradnja s Haaškim sudom je neupitna, izjavio je Žužul. No, i takva, gotovo sasvim jasna izjava je nedovoljna.

Od Žužula se, pa onda naravno i od Sanadera, u sljedećim tjednima očekuje mnogo više. Na primjer, da vrlo jasno kažu kako taj gospodin radi protiv ustavnog poretka Republike Hrvatske. I kako je njegova odluka da pobjegne potpuno u drugi plan stavila herojstvo u Domovinskom ratu. Gotovina se danas nalazi u društvu ostalih haaških bjegunaca – Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Od herojstva mu je ostalo jako malo. Samo jedan plakat na ulazu u Zadar.

Sve manje političke aure ostaje i bivšem hrvatskom premijeru Ivici Račanu. Račan je, nažalost, u dosad neviđenom medijskom istupu svojski poradio na vlastitoj demontaži kao ozbiljnog političara koji razumije vanjsku politiku. U Dnevniku je samo dan prije odluke o nastavku britanske ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju svašta ispričao. U trenutku britanskog zelenog svjetla za pozitivno mišljenje Europske komisije o Hrvatskoj, u jeku otvaranja dodatne financijske pomoći Londona Hrvatskoj za približavanje EU, potpuno zaleđenih odnosa EU-a sa Srbijom i Crnom Gorom, te razmišljanjem da se ovih dana u Beograd uputi i službeni demarš, Račan u uistinu otužnoj opservaciji koristi već staromodne i odavno potrošene teze o tome kako je Srbija i dalje britanski mezimac broj jedan. I da Britaniji odlazak Hrvatske iz regije ne odgovara jer je onda neće moći držati u šaci.

Hrvatska uistinu iz regije nikad neće moći otići, jer geografiju ne može promijeniti. Ali može promijeniti vlastito pozicioniranje u njoj. Ako se dokaže kao istinska pravna država, a ekonomski napreduje, njezinim europskim ambicijama neće moći naštetiti čak ni zlobni britanski imperij. Prema Račanu, osovina zla Straw-MacShane i dalje ne miruje i u njihovu prilično zbunjujuću taktiku teško je proniknuti – koče Hrvatsku dajući joj financijsku i stručnu pomoć za EU, a politički je proglašavajući pravnom državom.

Račanove vanjskopolitičke »teze« nisu nikakva pomoć u rješavanju raznoraznih jeftinih demagogija i teorija koje su dosad uglavnom služile samo kao izlika za domaće propuste i nedostatak državničkih poteza kako bi se državu lansiralo u krug zemalja kojima je vladavina prava važna i u kojima funkcionira pravna država.