Vjesnik: 29. 04. 2004.
Ujedinjeni Mostar bez gradskih institucija i proračuna
Bolna je istina da u procesu ujedi
njenja Mostara osim formalnog prestanka postojanja dosadašnjih općina, ništa drugo nije krenulo s mrtve točke/ I Paddy Ashdown priznaje: Ujedinjenje Mostara je jako težak proces i predstoje problemi koje ne treba podcijeniti i koje će tek trebati riješitiSARAJEVO, 28. travnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Nakon neuspjelih višemjesečnih pregovora lokalnih političara, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown potkraj je siječnja nametnuo novi Statut grada Mostara, kojim su ukinute po tri većinski hrvatske, odnosno bošnjačke, gradske općine i dane znatno šire ovlasti zajedničkoj administraciji.
Ashdownovim rješenjem pomalo su bili nezadovoljni svi. Bošnjaci koji strahuju da ukidanje općina zapravo znači kako će biti pretvoreni u manjinu u gradu gdje oko 60 posto pučanstva čine Hrvati. Hrvati su opet nezadovoljni izbornim pravilima po kojima jedan hrvatski glas vrijedi znatno manje u odnosu na glasove ostalih građana.
No, odluka je tu i valja ju provoditi. 15. ožujka i formalno su ukinute općine, a Mostar bi administraciju u potpunosti sukladnu Ashdownoj odluci trebao dobiti nakon lokalnih izbora u listopadu. U vrijeme donošenja Odluke za Mostar, pompozno se govorilo o tome kako je ovaj grad - inače simbol etničkih podjela - napokon ponovno jedi
nstven.No, bolna je istina da se proces ujedinjenja zasad odvija samo »na papiru« te da praktično, osim formalnog prestanka postojanja dosadašnjih općina, ništa drugo nije krenulo s mrtve točke: od stvaranja gradskih institucija bez nacionalnog predznaka, do usvajanja jedinstvenog proračuna.
Priznao je to i sam Paddy Ashdown koji je boraveći u ponedjeljak u Mostaru kazao da građani još nisu osjetili bolji život nakon njegove odluke koja još uvijek postoji samo na papiru. Ipak, dodao je i nešto što zvuči paradoksalno: da po njegovom mišljenju proces ujedinjenja ide čak i bolje nego što je u početku očekivao. »Odluka o ujedinjenju Mostara predstavlja nešto što je funkcioniralo samo u uredima i na političkim sastancima, ali nije utjecala na građane. Ujedinjen
je Mostara je jako težak proces i predstoje problemi koje ne treba podcijeniti i koje će tek trebati riješiti«, rekao je Ashdown.Iako Werner Wnendt, posebni Ashdownov povjerenik za provedbu Odluke o Mostaru, često iskazuje optimizam i tvrdi da se sve odvije prema planu, premda donekle usporeno, ujedinjenje mostarske vatrogasne službe, što je i bio povod da visoki predstavnik u ponedjeljak posjeti grad na Neretvi, zapravo je i prvo spajanje neke od odvojenih gradskih službi koje odvojeno djeluju na istočno
j, odnosno zapadnoj strani grada.Pomalo je ironično da se u Mostaru prvo ujedinjuju vatrogasci, i mnoge je ovo podsjetilo na scene iz sjajnog filma Pjera Žalice »Gori vatra« u kojem je autor upravo na primjeru ujedinjenja vatrogasaca u jednom zabitnom bosanskom gradiću, pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice, prikazao svu besmislenost aktualnih bosansko-hercegovačkih podjela. U Žalicinom filmu, stranac koji je došao Bosance učiti demokraciji i suživotu, srpskim i bošnjačkim vatrogascima pokazuje rend
gensku snimku pluća njihovih kolega i pita ih: »Možete li na osnovu ovog snimka utvrditi koje je nacije koji vatrogasac ili svi dišu istim plućima?«.Jedva da je Ashdownova uloga u Mostaru bitno drukčija od ovog karikiranog filmskog prikaza. Nažalost, podje
le u BiH dovedene su do apsurda. Ne samo u Mostaru.Govoreći na ceremoniji ujedinjenja vatrogasaca, Ashdown je kazao da je zahvaljujući vodstvu, profesionalizmu i predanosti vatrogasaca grad Mostar dobio jedinstvenu vatrogasnu službu, te da broj 123, koji treba nazvati u slučaju požara, znači da je cijeli grad i svaki građanin u Mostaru sigurniji. »Vatrogasci Mostara su danas pokazali kakva budućnost ovoga grada može biti«, rekao je visoki predstavnik.
Uskoro bi u Mostaru trebale biti ujedinjene još neke službe, poput Civilne zaštite. Proces nekako ide, ali za sada sporo. Čini se da glavni problem u Mostaru nisu odluke i papiri, već podjele koje postoje u glavama ljudi. Etnička granica u gradu na Neretvi povučena je upravo na tom mjestu, i teško će je biti izbrisati.
Alenko Zornija