HRVATSKA I SVIJET NAKON POVIJESNOG PROŠIRENJA EUROPSKE UNIJE NA DESET DRŽAVA SREDIŠNJE I JUGOISTOČNE EUROPE

Amerika od 1. svibnja 2004. više nije prva gospodarska velesila svijeta, nego je to postala Evropska unija, proširivši se sa 15 starih na još deset novih članica. Prema zadnjim podacima Svjetske banke i procjenama MMF-a, ukupni bruto-domaći proizvod (BDP) te nove, velike Evrope, kao jedinstvena tržišta i ekonomije sastavljene od 25 zemalja, ove će godine najvjerojatnije premašiti vrijednost od 10.000 milijarda eura, te za najmanje 10,5 milijarda eura biti veći od BDP-a dosadašnjeg svjetskog ekonomskog lidera, SAD-a. Bit će to prvi put još od vremena Prvog svjetskog rata, da neka država kao ekonomska cjelina ostvaruje veći BDP od SAD-a!

Proširenjem sa 15 starih (Francuska, Njemačka, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Italija, Velika Britanija, Irska, Danska, Španjolska, Austrija, Portugal, Grčka, Finska i Švedska) na deset novih članica (Estonija, Latvija, Litva, Slovenija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Malta i grčki dio Cipra), dakle, na osam – do 1991. – »realsocijalističkih« i dvije sredozemne ekonomije, EU-25 je i prema broju potrošača (ili u nesavršenom prijevodu, stalnih stanovnika, bez turista i migranata) postala najveće tržište na svijetu, s mega-populacijom od oko 450 milijuna. Time se prostor EU-a proširio još za jednu trećinu, stanovništvo za jednu petinu, a BDP samo za 5-6 posto.

Stoga je proširenje EU-a sa 15 na 25 članica veliki uspjeh stare (najviše Francuske, Njemačke, Italije i Austrije) i krajnje neizvjesna kušnja nove, proširene Evrope, a osobito deset njezinih novih članica (ekonomski zaostalijih članica, poput Slovačke, Mađarske, Estonije ili Cipra). Zahvaljujući liderskim i konkurentskim prednostima unutar EU-a, vrhnje od proširenja uglavnom će pobrati Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija, i to kroz dinamiziranje vlastitih ekonomija, rast zaposlenosti, plaća, životnog standarda i zaštite vlastita okoliša. Na račun velikog zaostajanja za prosječnim BDP-om po stanovniku, većina od priključenih deset novih članica će gotovo sve što na njihovom tlu vrijedi, u idućih desetak godina prepustiti vlasnicima, investitorima i kupcima iz Francuske, Njemačke, Italije, Velike Britanije, Austrije i SAD-a. Utoliko bi se i medijska fraza o prvom mirnom proširenju Evrope na istok, mogla tumačiti i kao prvu mirnu, čak dragovoljnu kapitulaciju evropskog istoka pred navalom zapadnoga kapitala.

Od povijesnoga 1. svibnja 2004. izvan Evropske unije ostaju četiri značajne evropske zemlje s njezina zapada, sjevera i sredine: Island, Norveška, Lihtenštajn i Švicarska, ali su sve one članice jedinstvena Evropskog ekonomskog prostora, s kojeg ubiru većinu gospodarskih koristi, kao da su u punopravnom članstvu nove EU-25. Izvan su, međutim, i tri preostale članice CEFTA-e, kao Srednjoevropske zone slobodne trgovine: Rumunjska, Bugarska i – Hrvatska. A izvan svih gospodarskih integracija i trgovinskih zona su najurušenije i najzaostalije evropske zemlje, kao što su Srbija i Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Albanija i Moldavija. Od zainteresiranih izvan su i Turska, kao i sve zakavkaske zemlje.