U vrijeme kad je obrana generala Čermaka i Markača podnijela zahtjev za njihovim puštanjem na slobodu, znalo se da glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte traži još jedan razgovor s njima, ali je podnošenjem zahtjeva počeo istjecati rok u kojem na njega treba odgovoriti/ Iako rokovi u Haagu nisu obvezujući, pritisak iz Hrvatske da se vijeće što skorije izjasni o tom zahtjevu učinio je svoje - vijeće je odlučilo, ali razgovori tužiteljice s Markačem i Čermakom nisu obavljeni

Smisao tog pitanja pojavio se naknadno. Naime, u vrijeme predaje zahtjeva znalo se da Carla del Ponte traži još jedan intervju s dvojicom optuženika. Nije li to iskorišteno procesno pravo tužiteljice, makar i kao presedan, bilo dovoljno upozorenje obrani da s podneskom o puštanju na slobodu ne treba žuriti. Zašto? Zato što svaki podnesak znači otvaranje tijeka sudskih rokova. Oni, istina, u Haagu nisu obvezujući, ali je pritisak iz Hrvatske da se vijeće što skorije izjasni o tom zahtjevu učinili svoje. Vijeće je odlučilo, ali razgovori Carle del Ponte s Markačem i Čermakom nisu obavljeni. I odatle odbijenica.

Da je možda ipak riječ o tajmingu predaje zahtjeva za privremenim puštanjem na slobodu svjedoči i sadržaj odluke Suda. Tu se kaže da će, nakon obavljenog razgovora Carle del Ponte i dvojice optuženika, opet biti moguće podnijeti zahtjev za njihovim puštanjem iz pritvora. Zapravo, piše isto ono što je pred sudskim vijećem izjavila glavna tužiteljica: »Protivim se njihovu puštanju na slobodu dok se ne obave dodatni razgovori s optuženicima«. Kasnije je izaslanstvu na čelu s ministricom Vesnom Škare Ožbolt Del Ponte to i ponovila, te dodala »da drugog razloga protivljenju nema do želje da se s optuženicima još jednom razgovara u Sheveningenu«.

Tako se moglo pročitati da je haaški neimenovani dužnosnik rekao »kako je do odbijanja molbe za puštanjem iz pritvora došlo i zato što su se očito optuženici uplašili od težine optuženja koja im se stavljaju na teret. Zato bi se lako moglo dogoditi da odbiju povratak u Haag na poziv Suda«. Iz istog izvora je stigla i ocjena da bi obojica mogla utjecati na svjedoke i pridonijeti uništavanju dokaza protiv njih. Sva tri navoda - neodziv Sudu, pritisak na svjedoke i uništavanje dokaza - procesni su razlozi za ostanak u pritvoru i prema nacionalnom zakonu Hrvatske. A to je onda poruka iz Haag da se protiv Čermaka i Markača ne poduzima ništa što se ne bi poduzelo i da su optuženici pred hrvatskim sudištem.

Odgovor branitelja na cijelu situaciju je poznat. Čedo Prodanović, Goran Mikuličić i Miroslav Šeparović suprotstavili su se dodatnom saslušanju svojih branjenika. Tvrde da bi time bilo narušeno pravo optuženih da tek na kraju postupka iznesu svoju obranu. To je i razlog zbog kojeg će 6. svibnja susresti svoje branjenike u pritvoru.

Nakon proučavanja, i taj će dio biti predočen optuženicima i zajedno s njima donesena odluka o daljnjim potezima.

No, cijeli slučaj je namjerno ili grubom greškom (slučajnost je gotovo isključena) dospio pod udar još nekih ovdašnjih aktualnosti. Sud, ali i sadržaj avisa to potvrđuje, dobro znaju čak i za najsitnije detalje vezane uz haaške odjeke u Hrvatskoj. Tako se zna za skandal do kojeg je došlo provalom u službenu bilješku veleposlanika iz Haaga Frane Krnića upućenu na četiri adrese u Zagrebu. U toj je bilješci, navodno, opisano ono što Carla del Ponte očekuje od Hrvatske, a što je rekla u uskom krugu svojih suradnika. Identificirani suradnik koji je to proslijedio Krniću dobio je otkaz, a sam veleposlanik je, zbog sumnje i u njega, trenutačno gotovo potpuno izoliran u Nizozemskoj. Još preostaje da premijer Ivo Sanader pronađe dužnosnika koji je s jedne od četiri državne adrese na koje je bilješka iz Haaga stigla tu informaciju proslijedio medijima.

Cijeli taj slučaj ima veze s Čermakom i Markačem utoliko što jedva uspostavljenu vjerodostojnost hrvatskih državnih tijela nagriza grubim kršenjem pravila povjerenja u izmjenu informacija koje nisu za širu upotrebu. Carla del Ponte, zna se to dobro u Zagrebu, nije osoba koja bi propustila da i takvu vrstu greške ne naplati u nekom aktualnom predmetu. Posebno zato što se i dodatno saslušanje Čermaka i Markača povezuje s nezavršenim »slučajem Gotovina« koji opterećuje tužiteljičinu statistiku o obavljenom poslu.